I u program modu (ili AUTU), skoro svi aparati, kada je to potrebno, postavljaju expoziciju na manje vrednosti od 1/60, a potrebno je ako se blic koristi za dosvetljavanje pri dnevnoj svetlosti (snimanje u protivsvetlu) gde expozicije dostizu i 1/500. Upravo je to prednost aparata sa kratkom sinhronizaciom (S7000, A1,...) koji su sposobni da u velikoj meri eliminisu dejstvo dnevne svetlosti. Na taj nacin se mogu dobiti interesantni rezultati.
Citat:
Axel DPS: Zbog ovih performansi a i mnogo drugih stvari i dalje je "Nikon F90 X" legenda koji je imao sinhro na 1/1600 sec
U analogiji stvari su nesto drugacije:
U nacelu postoje tri vrste zatvaraca. Jedan centralni i dva zaslonska (sa zavesicom i sa listicima). U prvom slucaju centralnog (Haselblad) sinhronizacija je vezana za minimalno vreme expozicije i one su obicno vrlo male vrednosti (1/500). U slucaju druga dva tipa situacija je nesto drugacija: sa zavesama (horizontalni pomak) je to 1/60 dok je sa listicima (vertikalni pomak) 1/125 ili kod pojedinih tipova 1/250 (NIKON FE2).
Kako funkcionise sinhronizacija (okidanje blica) pokusacu da objasnim kod aparata sa listicima upravo zbog toga sto je u njihovom slucaju napravljen model koji funkcionise na manjim vrednostima od 1/250. Sistem expozicije se sastoji od u pricipu 2 listica. Jedan koji otvori i drugi koji zatvori prodor svetlosti. Minimalno vreme koje je postignuto kod ovog tipa zatvaraca je 1/250 a da drugi listic krene da zatvara tek nakon sto prvi skroz otvori prozor. Upravo u tom trenutku se posalje signal blicu da okine. Znaci: blic okine u trenutku kad prvi listic otvori a drugi jos nije poceo da zatvara. U slucaju manjih expozicija od 1/250 (kod vecine aparata 1/125) drugi listic krene ranije tj pre nego sto prvi listic potpuno otvori prozor. Upravo razmak izmedju ta 2 listica odredjuje vrednost expozicije koja je manja od 1/250 (1/125). U takvim slucajevima blic ne osvetli celokupnu povrsinu negativa. Moram pomenuti da je duzina trajanja bljeska prosecnih bliceva od 5 do 100 puta manja od ovih vrednosti i moram pomenuti da sinhro signal blic dobije kad prvi listic otvori prozor. Kod spomenutog Nikona (on nije jedini, tu je i Olympus) je konstruisan poseban blic sa produzenim dejstvom cija je duzina bljeska daleko veca od prosecnih bliceva te zahvaljujuci ovoj cinjenici nije potrebno da u trenutku osvetljavanja prozor bude potpuno otvoren. U ovom slucaju se signal za ukljucenje blica upucuje u trenutku pokretanja prvog listica. Drugim recima blic se ponasa kao reflektor s tim da oko to ne moze da primeti (duzina trajanja takvog bljeska je reda 1/10) tako da vrednosti sinhronizacije manja od 1/250 nisu posledica visoke tehnologije primenjene kod analognih aparata vec tehnickog resenja vezanog za produzenje bljeska blica.
Sto se tice digitalaca ovaj podatak je teoretski 1/beskonacno tj skoro nula. Zasto je on kod neki digitalaca 1/200 a kod nekih 1/1000 je pitanje za diskusiju. Po mom misljenju nije vezano za sposobnost samog aparata vec se vise vezuje za sposobnost blica (internog i externog) pa mi se cini da se proizvodjaci vise ogranicavaju nekakvim spoljnim faktorima nego sto su to stvarne mogucnosti aparata.
Sto se tice S7000, aparata koga ja izuzetno cenim, FujiFilm se malo posluzio jednim marketinskim trikom. Tacno je da mu je sinhro na 1/1000, ali mu je minimalna ASAza 200 pa je u matamatickom prenesu dobijen ekvivalent sa sinhronizaciom od 1/250 na osetljivosti od 50 ASA. Medjutim ovaj aparat ima vrlo snazan blic te je u poredjenju sa slicnim aparatima ipak postignut kompromis (ekvivalent 1/500 na 50 ASA). Jako bi dobro bilo kad bi moglo 1/1000 na 50 ASA kao prava stvar kod dosvetljavanja na dnevnom svetlu.