Agencijska vest da psiholozi Univerziteta u Lidsu prvi u svetu počinju dugo pripremano istraživanje o fenomenu "dežavi" (deja vu - već viđeno), skrenula je pažnju i stručne i laičke javnosti. Istraživanje koje će se kretati onom tankom i nedokučivom granicom između svesti i podsvesti ljudskog uma odvijaće se u laboratorijskim uslovima, a tim naučnika sebi je postavio ambiciozan zadatak da konačno odgonetne tajnu ove, bez sumnje, rasprostranjene pojave.
Jer, kada se saberu iskustva lekara, pre svih psihijatara koji su se indirektno, lečeći svoje pacijente, susretali i sa njihovim pričama o "dežavi" iskustvima, dolazi se do nezanemarljivog podatka da je sedam od deset osoba doživelo osećanje već viđenog. Zbog čega su takva iskustva karakteristična za mlade osobe, one između 15 i 25 godina starosti - samo je jedna od nepoznanica koje prate dežavi fenomen. Nadajmo se da ćemo iz Lidsa dobiti odgovor i na ovo pitanje.
OD ZABORAVNOSTI DO DEPRESIJE
Vođa istraživačkog tima psihologa Univerziteta u Lidsu dr Kris Mulin veruje da je rasprostranjeno osećanje da nam se nešto što doživljavamo već dogodilo u vremenski maglovitoj prošlosti, zapravo posledica disfunkcije memorije. Da bi to dokazao, dr Mulin je zajedno sa svojim saradnicima osmislio naučno prihvatljive metode testiranja "dežavi" fenomena. Za potrebe ovog istraživanja odabrani su volonteri kojima se redovno dešava da u svakodnevnom životu prepoznaju nešto za šta su potpuno uvereni da su već videli, čuli ili preživeli.
Za njena samog najupečatljiviju priču o takvim iskustvima čuo je od čoveka kojem je - zbog psihičkih poteškoća koje je imao - predložio da dođe u njegovu ordinaciju. Čovek je to odbio, tvrdeći da takva poseta ne bi imala svrhe jer je na klinici već bio, a i susreo se sa dr Mulinom. Na zaprepašćenje lekara, izneo je i detalje tog susreta - koji se nikada do tada nije dogodio.
Upornost dr Mulina da ovog svog sugrađanina privoli da postane njegov pacijent dovela ga je do dijagnoze da je reč o čoveku koji je bio u ranom stadijumu demencije od koje se nikada nije oporavio. Ovo bi se moglo okarakterisati kao izuzetak od pravila, jer su brojni pacijenti kojima se dr Mulin kasnije samostalno bavio istražujući fenomen "već viđenog" bili odličnog zdravlja, ali sa naglašenom tendencijom ka depresivnosti.
TENZIJE IZMEĐU SNA I JAVE
I dok dr Kris Mulin veruje, a i nada se da će tokom istraživanja koje sledi dokazati da je fenomen "dežavija" posledica disfunkcije memorije, u domaćim udžbenicima psihijatrije i medicinske psihologije o ovoj pojavi govori se u odeljcima koji se tiču naših opažaja prostora i vremena.
Profesor dr Srboljub Stojiljković ovu interesantnu pojavu poznatu i pod imenom "lažno prepoznavanje" tumači kao poznatu obmanu pri kojoj imamo utisak da smo neku aktuelnu situaciju, aktuelan doživljaj ili pojavu već jedanput, nekad ranije, doživeli sa svim njenim pojedinostima. Kako opisuje ovaj uvaženi profesor, "već viđeno" se javlja kako kod zdravih, tako i kod bolesnih osoba, na javi kao i u snu, a trajanje ove iluzije je izvanredno kratko, od nekoliko sekundi do najviše dva minuta.
Postoji nekoliko medicinskih teorija koje pokušavaju da objasne i dokuče ovu iluziju. Za lekare su najprihvatljivije one koje se temelje na promenama psihičkih tenzija. Kao relevantno tumačenje prihvata se ono koje potiče iz praktičnog i istraživačkog iskustva profesora Vladimira Vujića. On smatra da je "već viđeno" jedan od simptoma nagle promene psihičke i nervne tenzije i to ne kada ona naglo pada, već kada naglo raste i vraća se u normalno stanje. Ovu tezu profesor Vujić zasniva na činjenici da se "već viđeno" najčešće doživljava neposredno pre buđenja, kada nervna i psihička tenzija, snižena u toku spavanja, buđenjem dostiže svoj dnevni nivo. U toj razlici između nivoa psihičke tenzije pojavljuje se osećanje nečeg već viđenog.
Drugi pol ovog fenomena, takođe poznat medicini, je osećanje poznato pod imenom "jamais vu"(žamevi) - "nikad viđeno", kada nam se čini da ono što smo više puta doživeli, videli ili čuli - u aktuelnom trenutku izgleda potpuno strano i nepoznato.
Vratimo li se na početak ove priče i agencijsku vest koja je zagolicala pažnju stručne javnosti, svih onih koji su imali makar jedno iskustvo "već viđenog", ali i onih koji duboko veruju da je reč tek o nečijoj bujnoj mašti, dolazimo do istine koju je teško ignorisati: naša podsvest, skrivena u dubinama uma svakog čoveka na ovoj planeti, i dalje je velika tajna za nauku. Možda to neće biti kada se na kraju ovog veka poređaju odgovori na mnoge nepoznanice skrivene u nama samima.
IMA NEKA TAJNA VEZA
Kada se vest o početku sveobuhvatnog istraživanja o dežavi fenomenu pojavila na netu, usledili su brojni komentari i tumačenja "već viđenog" na forumu B 92. Pažnju nam je privuklo razmišljanje potpisano sa "Tesla":
- Centar u mozgu za obradu spoljašnjih informacija upoređuje primljenu sliku iz oka sa ranije zapamćenim slikama u memoriji. Na osnovu toga prepoznaje situacije, donosi sudove i inicira ponašanje. Ta nova slika pamti se u memoriji, uz već postojeće.
Međutim, desi se da slika ode u memoriju brže nego obično, poprečnim putem, pa se formiraju nove, privremene sinapse ili se informacija prenese nekom vrstom električne indukcije među paralelnim sinapsama. Tu sliku centar u mozgu nalazi kao već postojeću, paralelnu sa svim onim slikama koje su već deo našeg sećanja. I onda nam se čini da smo to nešto "već videli".
Dokaz za to je da se dežavi češće javlja kada smo uzbuđeni i kada se elektrohemija mozga intenzivira - na primer za vreme putovanja, susreta, a naročito prilikom upoznavanja novih osoba, kada nam često padne na pamet "ovaj mi je čovek odnekud poznat".
VIVA
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 22.03.2006. u 00:19 GMT+1]