Ma zanimljive statistike, nema sta. :) Znaci, gledati na prosjek, i po tome odluciti sta ces uraditi. Samo naprijed. A koliko je taj prosjek mjerodavan, nije vazno.
Ako je nekom cilj biti prosjek, onda neka prati uslove za prosjek.
Primjer iz zdravstva, AU - mnostvo studenata upise odredjeni faks, a da nemaju skoro nikakvu ideju o buducem poslu i mogucnostima - nemas kontakta sa pacijentima, nemas mozda ni osjecaj za socijalnu interakciju sa klijentima - a to tek otkrijes kad zavrsis. E onda cujes kad neko kuka kako im dolazi 'previse pacijenata', kako su pacijenti ovakvi/onakvi/dosadni bla bla bla... kako je posao zamoran, kako je ono sto nisu ocekivali, kako im nista ne valja...cetvrtina generacije bude nadrndana u startu, ili shvati da ne moze da napravi spoj izmedju pacijenta i sebe; ali nema veze - bitno je da statistike kazu da je prosjecna plata na toj vrsti posla visoka; a to je bila bitna stavka kad je vecina upisivala faks. Sad sto ce ovi antisocijalni vremenom otici iz profesije, ili ce ih neko otjerati jer tjeraju pacijente, i vidjeti da su izgubili silne godine - nema veze, jer bitno je da se gleda prosjek. Imala sam prilike da radim sa ljudima koji su se bukvalno krili od pacijenata, i gledali da ih zaobidju; ali kad prosjecno (opet ta rijec) vidjas dnevno oko 200+ ljudi, malo je teze zaobici ljude - ne bi se reklo da su radili svoj posao, niti su ga radili savjesno, niti su pacijenti bili zadovoljni, nego je sve bilo ispod prosjeka. Tacno se upitas da li je bilo moguce ispuniti uslove BAR za prosjek u takvim slucajevima.