milanche San Francisco
Član broj: 2447 Poruke: 1200 *.dynamic.sbb.co.yu.
|
Ovo jednog misljenja iz cudnog ugla:
Ima jedno 14+ godina od kad sam se uspesno transplantirao na mnogo dobrom mestu.
Nekim sticajem okolnosti i visih sila kao i mogucnoscu da radim na daljinu, provodim (uz krace
izlete nazad) vec 2.5 meseci u rodnom Beogradu.
Znam da nisam tipicno povrce iz te supe (tj. malo su me samo blanshirali), ali evo mojih razloga da se
osecam ultra srecno:
- u parkicu u kojem sam se igrao kao dete sada se igra moj sin. Svi iz komsiluka kazu da izgleda
pljunuti ja kad sam bio mali.
- svako jutro idem na burek (kojeg u severnoj Kaliforniji nemam)
- na potezu od +/- 3km od rodne kuce znam gotovo sve koji su tu ziveli i pre 30+ godina i svakog
dana sretnem bar pet poznatih faca. Sa svakim razmenim zagrljaj i tapsanje po ledjima umesto
munjevitog keza 'na lastis' i cutke prolazenja i razmenim price o starim, novim, i propustenim vremenima.
- sto moji ortaci nisu propustili nijedan fudbal subotom od 1992-ge kad sam otisao, izuzev zbog
prehlade, uganuca zglobova, NATO bombardovanja i ostalih sitnih sranja koja su u stanju da ti sjebu
ceo dan.
- sto klinci moje raje ne samo da lice na roditelje, nego i u skoli prave slicne kalambure
- narod koji slobodno tumara i svako sa svakim moze da sasvim lepo poprica iz cista mira o bilo cemu
- zene koje mozes da na ulici pitas bilo sta bez da vidis da levu ruku drze na orozu pepper spreja u
strahu od silovanja bez potpisanog prenuptial agreement-a i odgovarajuce bracne ponude
- sto ljudi i kad se osecaju najbednije i najpritisnutije imaju u sebi vise ljudskosti i ljubavi nego neke face
koje znam i kad im je najbolje
- novembarsko posrano nebo uz pratecu podzemnu bujicu energije koja tezi da ceo Beograd odnese niz
Dunav, razara beton a ciglu ostavlja na miru, i usput odnosi naslage jutarnjeg bureka sa slabina
- mirna popodneva koja teku smisleno i polako slazu staro i novo u dusi kao med u teglu (za razliku od
popodneva tamo u kojima skupljam snagu da ponovo navucem bokserske rukavice i izudaram svoje
tekuce obaveze dok ne padnu u devetoj rundi na patos a ja u krevet, zbog cega sve ipak ide svojim
tokom...)
- gacanje po vejavici za Svetog Nikolu do ukupno desetak prijateljskih domova (vise nisam stigao)
- sedenje po zimi sa roditeljima uz caj sa rumom ili kuvano vino
- najezde rodbine i prijatelja da vide 'milanchetovog malog' (umesto dogovaranja dve nedelje u napred i 'playdate'- ova jednom mesecno)
- tech support mog lokalnog ADSL provajdera sa kojim cu ako se ovako nastavi da uskoro odem na pic'e i
pechenje, a jednog dana ko zna, mozda uzajamno pozenimo i decu.
- sto se nisam sam vratio - tu su i detektivi Briscoe (pokojni Jerry Orbach koji je pljunuti beogradski novinar
iz sedamdesetih) i Logan (Chris Noth koji je jedan razred zavrsio u Beogradu gde mu je radila keva) i ostala
poznata raja iz "Law and Order"
- politicari koje sam gledao dva meseca na TV-u zadovoljno razmisljajuci koliko bi me kostalo da svako vece
izvodim porodicu u kabare, cirkus, ili Zoo
- razne vidjene face iz javnog zivota koje sam resio da slikam i posaljem ostaloj raji u rasejanju da se siti
ismejemo ('jeeebote, vidi ko je postao faca i to gde...') dok ne shvatimo da je vrag odneo salu i da
'nije jedan nego vidi sta ih je' - ko god je ostao, nesto je opasno postao. Tek po njima shvatim da smo u
stvari propali.
(...lazem, shvatio sam to kad smo imali temu 'koga od poznatih ste imali prilike da upoznate', gde sam shvatio
da bolje da pisem o tome koga ne poznajem, i pritom se zgadio shvatajuci koliko je i koliko boljih otislo negde
dalje i negde bolje...)
-
-... na kraju, osecam se srecno kao zaba koju je princeza drzala dugo na dlanu, tepala mu, ljubila ga, mazila
i na kraju ga ponovo, bar na neko vreme, vratila u staru baru.
Cool je ono, ali cool je i ovo.
Samo, to se ne zna dok se ne proba obadva.
|