Internet Savetovaliste za Mlade :
http://www.savetovaliste.org.yu/
Postanite subverzivni : Zaljubite se!
"Zaljubljivanje je najodlučniji revolucionarni čin; najodlučnijii otpor današnjem zamornom, društveno restriktivnom, kulturno suženom, i ljudski besmislenom svetu.
Ljubav menja svet. U njemu je ljubavnik nekada osećao dosadu, a sada oseća strast. U njemu je strast nekada bila zadovoljena, a sada je uzbuđena i naterana na akcije samopotvrđivanja. Svet koji je nekada izgledao prazan i zamoran postaje ispunjen smislom, ispunjen rizikom i nagrađivanjem, veličanstvenim događajima i opasnostima. Za onog ko voli život je dar, avantura sa najvećim mogućim rizikom; svaki trenutak je vredan pamćenja, rastužujući u svojoj prolaznoj lepoti. Kada se zaljubi, čovek koji se nekada osećao dezorijentisan, otuđen, i zbunjen, znaće tačno šta želi. Odjednom njegova egzistencija ima smisla za njega; odjednom ona za njega postaje vredna, čak slavna i plemenita. Razbuktana strast je protivotrov koji će izlečiti najgore slučajeve očajne i rezignirane potčinjenosti.
Ljubav omogućava pojedincima da se spoje sa drugima na smislen način – primorava ih da napuste svoje ljušture i da rizikuju da budu međusobno iskreni i spontani, da se upoznaju na mnogo ozbiljniji način. Zbog toga im ljubav omogućava da iskreno brinu jedni o drugima. Ali u isto vreme, ona izvla či ljubavnika izvan rutine svakodnevnog života i odvaja ga od drugih ljudskih bića. On će se osetiti milion milja udaljenim od mase čovečanstva, živeći kao da je u svetu potpuno drugačijem od njihovog.
U tom smislu, ljubav je subverzivna, jer poseduje pretnju ustanovljenom redu naših savremenih života. Dosadni rituali rada na poslu i društvene norme ništa više neće značiti za osobu koja se zaljubila, jer u njoj postoje mnogo preče sile od obične inercije i poštovanja prema tradiciji. Marketinške strategije koje računaju na apatiju ili nesigurnost kako bi prodali proizvode koji omogućavaju opstajanje dosadašnje ekonomije, neće imati efekta na nju. Zabava dizajnirana za pasivnu konzumaciju, koja računa na iscrpljenost ili cinizam u gledaocu, neće je interesovati.
Ne postoji mesto za strastvenog, romantičnog ljubavnika u današnjem svetu, poslovnom ili privatnom. Jer on bi mogao da uoči da može biti mnogo vrednije da sa njegovom voljenom pešači do Aljaske (ili da sede u parku i posmatraju oblake kako plove), nego da se sprema za ispit iz matematike, ili da prodaje nekretnine, i ako on odluči da je to istina, pre će naći hrabrosti da to uradi nego što bi sebe mučio nezadovoljenim željama. On zna da bi provaljivanje u groblje i vođenje ljubavi pod zvezdama noć učinilo mnogo vrednijom pamćenja nego što bi to učinilo gledanje televizije. Dakle, ljubav poseduje pretnju našoj konzumentsko-upravljanoj ekonomiji, koja zavisi od konzumiranja proizvoda (veoma beskorisnih) i rada koji je zbog njega postao uvek neophodan.
Isto tako, ljubav je pretnja našem političkom sistemu, jer je teško čoveka koji ima zašta da živi ubediti da bude voljan da se bori i pogine za apstrakciju kakva je država; čak bi bilo teško i ubediti ga da plaća porez. Ljubav je pretnja kulturama svih vrsta, jer kada je ljudima data mudrost i hrabrost od strane prave ljubavi, tradicija i običaji, koji su nevažni u odnosu na osećanja, više neće moći da ih sputavaju.
Ljubav je čak i pretnja samom našem društvu. Strastvena ljubav je omalovažena od strane buržoazije, jer je potencijalna velika opasnost stabilnosti i pretvaranju. Ljubav ne dozvoljava laži, pretvaranja, čak ni ljubazne poluistine, ali ogoljava sve emocije i otkriva tajne koje pripitomljeni čovek i žena ne mogu da podnesu. Ne možete biti neiskreni sa vašim emocionalnim ili seksualnim odnosima; situacije ili ideje bi vas privukle ili odbile bez obzira na to sviđalo vam se ili ne, bez obzira na to da li je ljubazno ili nije, da li je preporučljivo ili nije. Ne možete istovremeno biti i ljubavnik i odgovorni, poštovani član današnjeg društva; jer ljubav će vas naterati da radite stvari koje nisu ‘'odgovorne'' ili ‘'dostojne poštovanja''. Prava ljubav je neodgovorna, nepotčinjena, pobunjenička, hrabra, opasna po ljubavnika i svakoga u njenoj blizini, jer ona služi samo jednom gospodaru: strasti koja ubrzava rad srca. Ona omalovažava sve ostalo, bilo da se radi o opstanku, poslušnosti, ili sramu. Ljubav odvodi čoveka i ženu u heroizam, i u antiheroizam – do neopravdivih činova za koje oni koji vole smatraju da im nije potrebno opravdanje.
Jer onaj koji voli govori drugačijim moralnim i emocionalnim jezikom nego što to radi tipični buržuj. Prosečni buržuj ne poseduje nesavladive, nepotisnute želje. Tužno, jedino što on poznaje je tihi očaj koji dolazi od traćenja života na ostvarivanje ciljeva koje mu je postavila njegova porodica, njegovi vaspitači, poslodavci, nacija, kultura, bez mogućnosti da razmotri koje potrebe i želje on samostalno poseduje. Bez vatre ili želje koja bi ga vodila, on nema kriterijum na osnovu kojeg bi birao šta je dobro za njega a šta nije. Samim tim, on je primoran da usvoji neke dogme ili doktrine koje bi ga vodile kroz život. Postoji širok izbor životnih filozofija na tržištu ideja, ali koju životnu filozofiju čovek kupuje je nevažno dok god on bira neku bez koje bi bio izgubljen u pogledu toga šta treba da uradi sa sobom i svojim životom. Koliko ljudi i žena, koji nikada nisu shvatili da su imali opciju da izaberu sopstvenu sudbinu, tumaraju kroz život u dosadnoj zbunjenosti misleći i delujući u skladu sa zakonima kojima su ih učili, najčešće jer više nemaju ideju šta da rade? Ali onom koji voli nisu potrebni prefabrikovani principi prema kojim bi se upravljao; njegove želje prepoznaju šta je dobro za njega a šta nije, jer ga kroz život vodi njegovo srce. On vidi lepotu i smisao u svetu, jer njegove želje boje svet ovim bojama. On nema potrebe za dogmama, za moralnim sistemima, za komandama i imperitivima, jer on zna šta da radi bez instrukcija.
Ljubav svakako predstavlja pretnju našem društvu. Šta bi bilo ako bi svako odlučivao šta je dobro za njega a šta nije, bez ikakvog obaziranja na konvencionalnu moralnost? Šta ako bi svako radio ono što bi hteo, sa hrabrošću da se suoči sa posledicama? Šta ako bi se svako plašio beživotne monotonije u kojoj nema ljubavi više nego što bi se plašio preuzimanja rizika, nego što bi se plašio gladi ili opasnosti?
Šta ako bi svako sam definisao svoje ‘'odgovornosti'' i ‘'zdrav razum'', i usudio se da sledi svoje najdivlje snove, da postavi visoke ciljeve, i živi svaki dan kao da mu je poslednji? Zamislite kakav svet bi to bio! Sigurno bi bio drugačiji nego sad – a potpuno je istinito da se ljudi iz ‘'mejnstrima'', istovremeni branioci i žrtve statusa quo, plaše promene.
I tako, uprkos stereotipnim slikama koje se koriste u medijima da bi se prodale paste za zube i stvari za medeni mesec, iskrena, strastvena ljubav je obeshrabrena u našem društvu. ‘'Ponesenost emocijama'' izaziva zgražavanje; umesto toga smo vaspitani da uvek budemo u pripravnosti pred opasnošću da nas naša srca odvedu u pogrešnom pravcu. Umesto da budemo podsticani da imamo hrabrosti da se suočimo sa posledicama rizika poduzetog u potrazi za željama našeg srca, mi smo savetovani da uopšte ne preuzimamo rizik, da budemo ''odgovorni''. I sama ljubav je regulisana. Muškarac ne sme da se zaljubi u drugog muškarca, niti žena u drugu ženu, niti pojedinac iz jedne etničke grupe u pojedinca iz druge etničke grupe, u suprotnom bi se aktivirali uobičajeni bigoti koji formiraju prvu liniju fronta za napad moderne zapadne kulture na pojedinca. Čovek i žena koji su već međusobno sklopili legalne/religiozne ugovore, ne bi trebalo da se zaljube u nekog drugog, čak i ako više ne osećaju ikakvu strast prema bračnom partneru. Ljubav kakvu većina od nas poznaje danas je pažljivo prepisan i determinisan ritual, nešto što se dešava petkom noću u skupim bioskopima i restoranima, nešto što ispunjava džepove vlasnika akcija u industriji zabave, a da ne spreči radnike da se na vreme pojave u kancelariji i da budu spremni da čitavog dana preusmeravaju telefonske pozive.
Ova regulisana, komercijalna ljubav nimalo ne nalikuje na strastvenu ljubav koju praktikuje onaj koji iskreno voli. Ova ograničenja, očekivanja, i propisi ugušuju pravu ljubav; jer ljubav je divlji cvet koji nikada ne može da izraste unutar ograničenja pripremljenih za nju, već se uvek pojavljuje tamo gde je najmanje očekivana.
Moramo da se borimo protiv ovih kulturnih prisila koje će osakatiti i ugušiti naše želje. Jer ljubav je ono što daje smisao našem životu, želja koja nam omogućava da osmislimo našu egzistenciju i nađemo smisao našeg života. Bez ovoga, ne postoji način da odredimo kako da živimo naše živote, osim da se podredimo nekom autoritetu, nekom bogu, gospodaru, ili doktrini koja bi nam rekla šta da radimo i kako da to uradimo, a da nam nikada ne pruži zadovoljstvo koje pruža samoodređenje. I zaljubite se danas, u čoveka, ženu, muziku, ambiciju, u sebe…u život!
Neko bi mogao reći da je smešno terati druge da se zaljube – jer čovekovo zaljubljivanje nije svestan izbor. Emocije ne slede instrukcije racionalnog uma. Ali sredina u kojoj mi moramo da živimo naše živote ima veliki uticaj na naše emocije, i mi možemo da donosimo racionalne odluke koje će uticati na naše emocije, i racionalne odluke koje bi uticale na ovu sredinu. Trebalo bi da bude moguće da radimo na promeni okruženja koje je neprijateljsko prema ljubavi u okruženje koje bi je ohrabrivalo. Naš zadatak mora da bude konstrukcija sveta u kojem ljudi mogu da se zaljube, i time ponovo stvorimo ljudsko biće tako da budemo spremni za ‘'revoluciju'' o kojoj govorimo na ovim stranicama – tako da budemo sposobni da nađemo smisao i sreću u našim životima.
Šta bi bilo ako bi svako odlučivao šta je dobro za njega a šta ne, bez ikakvog obaziranja na konvencionalnu moralnost? Šta ako bi svako radio ono što bi hteo, sa hrabrošću da se suoči sa posledicama? Šta ako bi se svako plašio beživotne monotonije u kojoj nema ljubavi više nego što bi se plašio preuzimanja rizika, nego što bi se plašio gladi ili opasnosti? Šta ako bi svako sam odredio svoje ‘'odgovornosti'' i ‘'zdrav razum'', i usudio se da sledi svoje najdivlje snove, da postavi visoke ciljeve, i živi svaki dan kao da mu je poslednji? Zamislite kakav bi to svet bio! "
[Ovu poruku je menjao zraj dana 20.03.2007. u 18:41 GMT+1]