I dalje nisam dobio razložan odgovor na neka pitanja ali ću ti odgovoriti kako bi održali diskusiju na nivou.
Citat:
nkrgovic:- Tvoj predlog je, u sustini, da treba da ubijamo ljude, da bi time pokazali da je lose ubijati ljude? Da li si svestan apsurdnosti tog predloga?
Ne. To nije moj predlog tako da do apsurda ne dolazi. Iako si nehotice u pravu (sâmo ubistvo jeste dokaz/primer da je ubistvo loša stvar) to nije ono o čemu sam ja pričao. Ja nisam za to da se
ubijaju ljudi već sam protiv toga da se
ubijaju nevini ljudi. Dakle, opet, naglasak je na žrtvama, zločinci me uopšte ne interesuju. Ja sam za to da se ubijaju
neljudi kako bi se u budućnosti sprečilo ubistvo
nevinih ljudi.
Ovde na MadZone-u nikako da dobijem konkretan odgovor za konkretan problem, samo neke kontra-teze. Ja nisam za to da se po automatizmu ubije čovek koji je npr. čistio pištolj pa ustrelio svoju ženu ili koji je ubio čoveka nehotice u lovu. Za njih neka ostane ovako kako je.
1) Naveo sam primer iz zlatnih devedesetih™ i pitao da li takav jedan ima ljudsko pravo na život, nakon toga što je učinio? Onaj koji može tako nešto da uradi
nije čovek i treba ga odmah ubiti, bez milosti. Sad dolazimo do tvog sledećeg pitanja:
Citat:
nkrgovic:- U toj "smrt ubicama", ili, jos gore "smrt zlocincima" paroli zaboravljas da taj koji ce ubiti zlocinca je takodje covek. Znaci, ti zelis da pravis ubice... shvatas li to?
Hm, parole. Da li si pročitao šta si sâm pisao ako već nekoga prozivaš za parole?
Ovo, još jednom, samo kod najtežih zločina, za ostale neka ostane kako jeste: sve ostaviti porodici žrtve monstruma. Kraj.
Dakle, ja želim da pravim ubice? Uporno potenciraš ubistvo, kao da je o samom ubistvu reč. Nije, reč je o
žrtvama i o
bahatosti zločinaca. Šta znači ubistvo samo po sebi, evo Žarko Laušević je ubica, da li njega treba ubiti? Naravno da ne, čovek po meni čak nije ni kriv niti je smeo da provede dan u zatvoru! Nije problem kada ovakve stvari ne kapira neko ispred dragstora ali ti si čoveče pravnik.
2) Primer iz Ćuprije, da vidiš da nije reč o ubistvu samom po sebi: mladi bračni par izlazi u diskoteku. Lokalni debili (sin pandura, sin nekog glavonje, itd.) počinju na najvulgarniji način da dobacuju devojci. Pošto ih ignorišu to njih dodatno nervira i počinju da ih još gore ponižavaju. Momak im konačno kaže da i ostave na miru na šta ovi skaču na njega i počinju krvnički da ga tuku. On beži u WC (tu je stajao momak od koga sam, iz druge ruke, čuo celu priču), ostali ga sustižu i jedan ga udara u glavu tako jako da mladiću
ispada oko iz duplje.
Ko si sad ti ili bilo ko drugi ko će da kaže da ovom umnobolniku ne treba uzeti oko za oko? Pod kojom
parolom? "To momku neće vratiti oko"? Vidiš, ovakve stvari ne počinju izbijanjem očiju, nego mu se prvo oprosti šamar, pa batine, pa skinute patike, pa izrešetan TV u diskoteci pa se onda stigne do ovakvih stvari. Kada mu i ovo budu oprostili, sutra će izaći na ulicu, opaliti metak po slobodnom nahođenju i ubiti npr. staricu koja je krenula da kupi hleb. A onda će neki pravnik reći: "To ženu neće vratiti u život".
Finese koje ti promiču.
Citat:
nkrgovic:- Pojam "nepobitno dokazan" je vrlo nezgodan. Svaki zlocin koji je osudjen je nepobitno dokazan, sud ne bi smeo da ga osudi da nije nepobitno dokazan. Ipak, ispostavi se, ne retko, da je neko ipak osudjen nevin. Mislis li da je bolje da nekoliko pravih ubica robija dozivotnu (ili 40 godina), ili da nekoliko nevinih bude ubijeno? Ne mozes rehabilitovati nekoga ko je ubijen, sve jedno da li je to bilo "zakonsko ubistvo".
Za ovo sam se toliko puta ogradio da mi stvarno nije jasno čemu vas to uče na fakultetu. Kao da vas je sve Hiber pravio. Vidi: razumem da postoje lažni očevici i svedoci. Razumem da panduri silom iznuđuju priznanja. Ja NE govorim o takvim i sličnim primerima. Govorim o primeru gde je zločin: brutalan, iz niskih pobuda i, baš ovim rečima, obrati pažnju na njih, nepobitno dokazan.
Ako ti ni posle ovoga nije jasno, samo napred.
Citat:
nkrgovic:- Uz sve to iskustvo pokazuje da, iako bi se pretpostavilo da u zemljama gde postoji smrtna kazna postoji i manji obim kriminala, to jednostavno nije tako. Vecina njih ili ne razmislja o kazni, ili misli cuveno "nece mene" (da uhvate, da osude, sta god...). Da su drakonske kazne neka ozbiljna mera onda bi kod onih ludih arapa koji seku ruku za kradju sve kradje bile proslost. Pa i dalje ljudi tamo i dalje kradu. Sve sto se time pokazuje je da su oni divljaci, a stopa zlocina ostaje ista, i uvek proporcionalna socijlanim prilikama i obrazovanju, a ne stepenu kazni.
Ne, iskustvo pokazuje baš suprotno, zločini postoje ali nisu ovako rasprostranjeni/nonšalantni kao kod nas. Da nije tako onda bi mi sa ovakvom kaznenom politikom bili najsigurnija zemlja na svetu (logika koju si opisao karakteristična je upravo za naše kriminalce). Drugo, postoje primeri ne samo iz arapskih zemalja (ovo za Libiju mi je pričao ujak koji je tamo radio, slično je i u Egiptu kada je reč o npr. napadima na turiste - hajde rizikuj da ti odseku ruku zbog digitalnog fotoaparata). Od ljudi koji su bili/jesu u USA bezbroj puta sam čuo da "ne smeš ni da pomisliš da uradiš nešto što bi ovde uradio", reci mi kakva je situacija u Singapuru?
I zaista mi nisu jasni protivnici smrtne kazne, nastup im je kao da će se sledeći dan po usvajanju takvog zakona ljudi skupljati po ulici i voditi pred zid zato što su npr. bacili papir od žvake na trotoar? Ipak mi nismo USA i koliko sam razumeo još u SFRJ se takva presuda jako teško donosila a još teže izvršavala. Upravo iz tog razloga što je možda nevin čovek optužen itd.
Moj komšija je advokat koji je pre devedesetih bio nekakav javni tužilac ili tako nešto u Bosni. Po službenoj dužnosti je tužio čoveka koji je ubio ženu i dvoje dece. Pri tome nije bilo nikakvih nedoumica, sve su mu našli: i pušku i krvavu odeću koja je još bila na njemu dok se krio, trag od kuće,... ma sve. Priznao je bez batina. Osudili su ga na smrt i streljali. Ovaj advokat kaže da se mnogo puta zamislio nad prošlim slučajevima ali nad ovim nikad. Naprotiv, kazao mi je doslovce da je "đubre dobilo šta je zaslužilo".
Sećaš li se monstruma koji je ubio dete na noši? I kada su ga pitali "Razumemo roditelje ali zašto dete?" on im odgovori: "Ko ga jebe, trebao je da bude u školi." I sad, njega ne treba ubiti jer "to neće vratiti njih troje u život". Ili on ima pravo da živi ili možda njega nema ko da ubije?
Spominjao sam drvo i šumu. Mislim da je težak, gotovo nerešiv, problem količina najgorih stvari koji ljudi od zakona sreću u svojoj svakodnevnoj praksi. Deluje mi kao da tokom vremena oguglaju na sve to, plač ljudi, beznađe, kvaran smeh zločinaca. Je*i ga, žrtava ima i biće, što sad i mi da se spuštamo na taj nivo...
10 HOME
20 SWEET
30 GO TO 10