Citat:
nkrgovic: @DS_Store
Prvo, razumes li da ni u jednom jedinom slucaju SUDIJA nije video izvrsenje zlocina. Znaci, sve i da postoje ocevidci, oni samo pricaju pricu. Ako postoji i film, ja iskreno sumnjam da taj film pocinje sa "Ja sam Pera Peric, JMBG 123456789, evo moja licna karta na uvid", pa onda ide silovanje. Ti i na tom filmu nekoga prepoznajes. Pokusavam ti reci da uvek MOZE da se pogresi. Sud je duzan da bude SIGURAN da ne gresi. Ali, pazi ovo, onaj koji pise zakone - e on nije siguran da sudija nece da pogresi. Kapiras sad? Sta ako sudija ima pik... mozda i potsvesno? Mozda jednostavno covek, od silnih skinsa, ima trip da kad god vidi celavca on misli da je taj kriv za neki nasilni zlocin.... tako nesto? Pazi, ne pricamo o ponasanju sudije, pricamo o pisanju zakona. Onaj koji pise zakon mora i o tome da misli.
Dakle ovde se konačno formiraju nejaki začeci odgovora na pitanje da li je uopšte sa sigurnošću moguće utvrditi bilo šta? Po pravničkoj praksi - očigledno nije.
Naveo sam dovoljno primera. Čovek izađe na ulicu, priđe mu monstrum (ne poznaju se), puca mu u glavu, pretresa ga, nalazi tri dinara, uzima ih i ulazi u obližnju pekaru. Sve to posmatraju drugi ljudi, neko zove policiju, policija ubrzo stiže, ulaze u pekaru i zatiču čoveka, koji odgovara opisu koji je dalo petoro ljudi, kako jede burek. Nalaze pištolj kod njega i pošto postoji osnovana sumnja privode ga. U toku istrage ispostavi se da metak koji je usmrtio čoveka odgovara nađenom pištolju a monstrum ima sveže tragove barutnih čestica na rukama. Pride i prizna.
Hmmm, da li je ovo dovoljno da sudija presudi da je kriv? Hmmm, sad ovako dok sedim u udobnoj fotelji advokatske kancelarije i virim iza knjige od 1500 strana pada mi na pamet da su svi ti ljudi mogli da optuže nevinog čoveka. Takođe, policija mu je podmetnula pištolj a barutne čestice su od... od... Priznanje je iznuđeno, naravno. Dakle postoji
osnovana sumnja te čovek nije kiv. Ipak, hajde zarad mira u kuću da mu rebnemo par godina + dvaput toliko za uslovnu. Na taj način sam
zaštitio svoje pravničko dupe sa svih strana. Nit on može da mi k****, dao sam mu smešnu kaznu, nit može da mi k**** porodica jer sam ga ipak osudio. Hmmm, sad je sve u redu, idem kući da gledam tekmu.
Citat:
nkrgovic: Drugo, ti ovde, kako se meni cini, pokusavas reci da porodica ubijenog ima pravo da odluci sta da radi sa ubicom? Pazi, nema.
Pazi ima.
Hajde sad ko bude više puta napisao svoje
taj je u pravu.
Citat:
nkrgovic: Realno, jedini ko ima pravo je ubijeni, koji to, naranvo, ne moze. Kao sto ni silovano dete ne moze da ima neko misljenje. Cak ni silovana odrasla osoba moze tesko da ima neko realno misljenje - a i kako bi posle svih tih trauma. Zato se drzava i zakonodavac postavljaju i u ime zrtve i drustva (kao neke prosirene porodice) kaznjavaju zlocinca. (ili su bar tako meni objasnili).
Imaš li ti svoj stav? Da li si seo i pažljivo, pažljivo razmislio o svemu ili se skrivaš iza tuđih misli i tražiš quote-ove iz bazičnih pravnih predmeta?
Pre svega, da li si ikada bio žrtva ili imaš nekoga do koga ti je stalo a da je bio žrtva brutalnog zločna?.
Ovo što ja iznosim možda je totalno pogrešno ali barem sam sâm došao do nekih zaključaka i tražim da mi se argumentovano objasni šta nije u redu.
Citat:
nkrgovic: Takodje, to sto je on nesto uradio pogresno ne daje tebi eksplicitno za pravo da takodje tako radis. Ti mu nisi dao taj zivot da mu ga oduzmes. To sto ga je on nekome oduzeo i upropastio je pogresno, i jeste krivica, ali ne daje tebi pravo da radis to isto.
Kakva ti je to kategorija "pogrešno"? Da li ti uopšte razumeš o čemu govorim? Ne govorim o ljudima koji su prešli ulicu van pešačkog, zaboga.
Aha, još jedna pamfletska parola. Onda:
Citat:
DS_Store:Ako uzimate za lepu misao o sebi da ste plemeniti i da nećete da oduzmete nekome život, isto tako nemate ni prava da govorite ljudima koji prolaze kroz agoniju kako monstrum treba da živi. Niste stvorili život - ne želite da ga oduzimate? OK! Nije vam brutalno oduzet život/normalna psiha - niste pozvani da propisujete ograničenja.
Citat:
nkrgovic: Sto se tice prava takvog necoveka: gledaj, drustvo kad razmislja o zatiti, ne razmislja kako da zastiti pripadnike interventne jedinice policije - oni uglavnom mogu to i sami. Ono razmislja kako da zastiti decu u vrticu, jer ona ne mogu da se brane. E, isto tako, kad razmislja o zastiti gradjanskih prava, ono ne razmislja o sudiji vrhovnog suda, vec o najgorem kriminalcu. Jer, kada si siguran da taj kriminalac ima sva prava, onda znas da ce i sudija da ih ima. Ako pocnes da ta prava oduzimas nekome, uskoro ih niko nece imati. Bicemo svi jednaki, samo ce neki biti jednakiji od drugih :). Drugo, neka najosnovnija prava (poput prava na zivot) spadaju u ona osnovna, neotudjiva, ljudska prava. To neotudjiva je bas kljucno, i odnosi se na sve, ukljucujuci i samog sopstvenika. Znaci ti ne mozes sebi da oduzmes pravo na zivot. Kapiras? Poenta je: mozes ti da napises i potpises "Ja, DS_Store, odricem se svog prava na zivot" - ti ga i dalje imas. Da nije toga, vrlo brzo bi se pojavile stotine nacina na koje bi se neko nasao pametan da to pravo oduzme ljudima, kroz razne prevare, za pare ili sta god... Za koju godinu bi se, verovatno, odricao prava na zivot pre nego sto se zaposlis, da bi vlasnik posla mogao da ti ne obezbedjuje zastitna sredstva...
Ova glupost (ne govorim tebi lično jer je očigledno da si je samo čuo od nekoga, na žalost, verovatno od nekog profesora sa prve godine) o tome ako nema prava za monstrume neće ih biti ni za najuglednije članove zajednice je takav idiotluk kakav se retko viđa. Od kad sam je prvi put čuo pa sve do danas mi je toliko očigledno da je to sra*e napisano samo da bi se zaštitila bulja onoga ko eto mora i da sudi umesto samo da uživa u svom položaju da mi je prosto porazno da je našla put do ljudi koji uče pravo.
Citat:
nkrgovic:To kakvi smo mi ljudi se ne vidi u tome kako se ponasamo prema najacima i najboljima vec prema najslabijima i najgorima. Njihova zastita i njihova prava su ona koja su pokazatelj kako se u drustvu stite prava, i kada znam da su ona dobro zasticena ona mogu biti siguran da ce i moja biti.
I ta prokleta sumanuta potreba da se kod nas sve ravna prema najgorima... To je očigledno problem svih problema, zato od početka teme niko ne zarezuje žrtve i one koji trpe s njima. I ko je spominjao najslabije?
Jedini način da ispoštuješ prava najboljih, najuglednijih (a to je upravo ono za šta se zalažem!) je da pravni sistem oduzme
sva prava onome ko je sam rešio da oduzme
sva prava nekome drugom.
I da ti kažem nešto. Spominjao si zakonodavce. Boldovao sam ti na početku jednu rečenicu.
Na osnovu onoga što mi pričaju drugari koji su studirali pravo, mogu ti slobodno ukazati na jedno neformalno pravilo na koju ćeš nailaziti u svojoj pravničkoj praksi kada je reč o pisanju zakona.
Postoje tri (dakle neformalna) pravila kada se piše zakon:
1. Obezbediti svačiju bulju - sudije, tužioca, branioca, pa sve do pisara - od bilo kakvih konsekvenci, šta god radio.
2. Ostaviti dovoljno rupa da bude posla za obe strane (tužioca/branioca), pa ko se pokaže namazaniji. Stranke ko je*e, jednako plaćaju tarifu.
3. Onda uneti ono zbog čega se zakon zapravo piše.
Kao tri zakona robotike, svako pravilo važi sve dok nije u koliziji sa onim iznad.
10 HOME
20 SWEET
30 GO TO 10