Citat:
pixie: Otprilike pogodih temu...
Htela bih da snimam vokal, eventualno klavir, amaterski (za porodicu i prijatelje :D) ali da ipak izvučem što bolji zvuk.
Totalno amaterska verzija je da to odradim nekim digitalnim fotoaparatom, međutim pošto imam mikrofon Shure sm58 (koji znam da nije za studijsko snimanje ali ipak spada u 'ozbiljnije' mikrofone), imala sam ideju da pokušam nešto s njim.
Problem je što nemam preamp + imam matoru integrisanu zvučnu karticu (komp mi je star 3-4 godine). Mogu da dam do 150 evra za novu karticu i to je to. Ne znam da li mi se to isplati.
Vidi...
Razni muzički uređaji nemaju izlazni signal potpuno iste snage. Kada pevaš, iz mikrofona kroz kabl do zvučne karte (ili bilo čega drugog) stiže signal određenog intenziteta. Ali ako npr. sviraš na klavijaturi ili CD player povežeš kablom sa zvučnom kartom, onda je taj signal koji putem kabla stiže u zvučnu kartu daleko snažniji. To znači da mikrofoni imaju dosta slabiji izlazni signal u odnosu na druge uređaje. To znači da bi zvučne karte trebalo da imaju poseban ulaz za mikrofon, a poseban ulaz za uređaje sa većim intenzitetom signala. Pod uređajima sa većim intenzitetom signala podrazumevam uređaje sa LINIJSKIM signalom i za takve uređaje je potrebno da zvučna karta poseduje LINIJSKI ulaz. U principu, LINIJSKI signal je ništa drugo nego signal određenog intenziteta, a taj intenzitet je definisan nekakvim standardom koji proizvođači poštuju.
E sada, pošto mikrofon nema signal odgovarajućeg intenziteta, tojest LINIJSKI, koriste se mikrofonska pred-pojačala (ili ti na engleskom pre-amp). Svrha pred-pojačala je da signal koji izađe iz mikrofona pojača do te mere da njegove karakteristike odgovaraju karakteristikama LINIJSKOG signala. Tek takav signal se može usnimiti i obrađivati.
Mnoge integrisane zvučne karte već poseduju specijalni ulaz rezervisan za mikrofon, ali se tu radi o daleko lošijem pred-pojačanju u poređenju sa pravim mikrofonskim pred-pojačalima. Gledano sa profesionalne strane, i najjeftinije mikrofonsko predpojačalo će taj posao obaviti bolje nego i najskuplja matična ploča!
Postoji i još jedan problem sa kojim verovatno nisi upoznata, a to je LATENCIJA, odnosno kašnjenje zvuka. Ovaj "fenomen" je posledica nesavršenosti računara. Od momenta kada zvuk uđe u zvučnu kartu, pa dok ga ona obradi, pa pošalje procesoru računara na obradu, pa ovaj to vrati nazad u zvučnu kartu, pa ova to opet pretvori u analogni oblik, pa pošalje na zvučnike, protekne neko vreme. To vreme koje protekne u svim tim procesima se zove LATENCIJA iliti vreme kašnjenja. To znači da ćeš ti zvuk na zvučnicima čuti nešto kasnije nego što si ga stvarno odsvirala ili otpevala. Složićeš se da je ovo veoma neprijatno. Kod profesionalnih zvučnih kartica je LATENCIJA svedena na minimum, odnosno na vrednosti koje ljudsko uho ni ne registruje.
Tako da i ako kupiš mikrofonsko pred-pojačalo, nećeš i dalje moći sebi da priuštiš ni malo komforan rad.
Jednu bitnu stvar nisi navela, a možda baš tu leži pravo rešenje za tebe. Da li planiraš da sviraš i pevaš istovremeno, pa da sve to snimiš, ili hoćeš prvo da sviraš, pa onda pevanje samo da nasnimiš (kao što se inače i radi u studijskim uslovima). Ako želiš da sviraš i pevaš u isto vreme i da to samo zabeležiš računarom, onda ti nisu potrebni ni pred-pojačalo ni nova zvulna karta. Potrebna ti je samo neka mala mikseta od svega 4 kanala. Takav mikser je recimo Behringer UB802 i po meni je idealan za ovakvu upotrebu. On u sebi već ima pred-pojačala i u njega lepo uključiš mikrofon i klavijaturu, podesiš jačine i teraj.
Ujedno, ovo poslednje je i najjeftinije rešenje, jer takav mali mikser košta 50-60 evra, dok za iste pare bi imala samo neko jeftino pred-pojačalo...
Pošto vidim da se ne razumeš u svu tu tehniku, potrudio sam se da ti celu ostvar objasnim na što jednostavniji i što banalniji način, kako bi ti sve bilo jasno. A iskusnije kolege muzičari neka ne zamere na po malo konzervativnoj metodi objašnjavanja. Sada bi ti neko to sve lepo stručno objasnio koristeći stručne termine i onda ti tek ništa ne bi bilo jasno. Mislim da je bolje ovako po srpski - dve jabuke i tri krušte... :-)
bojanmil