Pozdrav,
Citat:
Sopocanac: .......
problem je ovde sto niko od vas nije ekonomija
.....
ukoliko je greska u kucanju kako mislim, pa si pominjao da niko ovde nije ekonomista, onda je to totalni nonsens, nebitno da li je zasnovan na nepoznavanju materije ili na nemogucnosti raspoznavanja stvari, ali ne bih da se stvari spustaju na licni nivo, nema potrebe sa time.
Imamo pred sobom veoma jasnu situaciju da se privreda nalazi poprilicno pred izvesnim vidovima provalije, te je borba za nova trzista zaista prakicno jedini dugorocni izlaz iz deficita koji ovu drzavu opterecuje sada. Pises neke enormne cifre vezane za spoljna zaduzenja Vlade i ocito je da ni tu ne umes da se snadjes, a kamoli sa vec pomenutom kursnom razlikom koju uporno izjednacavas sa neophodnom inicijalnom sumom od koje se samo procenat gubi.
Ja mogu, koliko mi vreme dozvoli, da Te ovde javno poducim nekim makroekonomskim osnovama iz kojih se dalje izvlace logike, pa cak i prognoze, ali to nece ici ukoliko se ne odreknes stava tipa "sve je to zavera, svi su nesposobni i potkupljeni, sve sam ih provalio". Samo u takvom slucaju mozemo, korak po korak, doci do sustinskih problema na naucni nacin i onda simulirati situacije i prognozirati kurseve i rezultate makroekonomske politike.
Neophodno je finansiranje deficita, to je tacno, i jos je tacnije da malo toga Guverner sam moze uraditi.
Ipak, ustavna/zakonska zastita institucije Guvernera ga poprilicno stavlja u nezavisnu poziciju i tu vec postoji prostor da se zaista nesto ucini. Naime, njegovo orocavanje dela deviznih rezervi je jedan sjajan potez koji je sacuvao dobar finansijski potencijal, te upravo usled svoje nelikvidnosti zahvaljujuci tome imamo dobar kredibilitet kod MMF-a. Nadalje, ukoliko sagledamo genezu jednog budzetskog deficita, shvaticemo koliku i kako znacajnu ulogu ustvari ima Guverner danas.
Drzava u nekom momentu pocinje da trosi vise nego sto moze da plati i to se desava iz raznih razloga (neravnomeran priliv u odnosu na budzetske korisnike, neostvarivanje dela planiranih prihoda, velike katastrofe, ratovi itd.), te taj deficit pokusava da sanira raznim nacinima. U opticaju su krediti u inostranstvu ili od strane Centralne banke, retko od poslovnih banaka, ali kreditiranje nije bas popularno jer je veoma uocljivo, sto politicarima na vlasti u pravilu ne odgovara.
Daleko je cesci mehanizam zaduzivajna putem drzavnih kamatonosnih obveznica.
Drzava stampa obveznice (Hartija od vrednosti koja ima svoju nominalnu i diskontnu vrednost cija razlika predstavlja zaradu onoga ko je kupuje u momentu isplate) za koje se smatra da nemaju nikakav kreditni rizik (kreditni rizik je rizik od uopste isplacivajna pozajmljenog novca, dok je kamatni rizik mogucnost da inflacija "pojede" planiranu zaradu), vec samo kamatni rizik. Bez obzira na nizak prinos, upravo zbog nepostojanja kreditnog rizika one su primamljive za trgovinu, ali ih drzava u pravilu ne emituje neposredno, vec preko svoje centralne banke.
Centralna banka je primorana da otkupi drzavne obveznice i da ih kasnije ustupi poslovnim bankama na sekundarnom trzistu, ali u prvom momentu ona mora Vladi kao emintentu obveznica da stavi ziv novac na raspolaganje. Koji to ziv novac?
Tu je kvaka. Bilo koji ziv novac, ali njega uglavnom nema jer bi Vlada vec pozajmila taj novac da ga je Centralna banka imala.
Op, stampanje....
Primarna emisija i svez novac iz kovnice, povecanje novcane mase u opticaju jer je nemoguce tako brzo povuci novac posle obrta, i eto je inflacija. U inflaciji, novac ce izgubiti deo realne vrednosti a kamate i glavnica koju duguje Vlada po osnovu prispeca obveznica na naplatu, ostaju u nominalnom, ali sada obezvredjenom za procenat inflacije, iznosu. Vlada to lakse vraca ali je uzrokovala em inflaciju, em je porastao i realno i nominalno dug za vrednost kamata.
I tako unedogled, barem kod nas.
Tu upravo Guverner ima odlucujucu ulogu, naprosto ne odstampa novac!
Guverner Jelasic sada ima novac koji ce da prebaci na racune ministarstava ako ga traze kroz emisiju obveznica, jer je podigao nivo obaveznih rezervi, ima dinare od konverzije dela deviznih zaliha (ona zavera sa prodajom deviza za odbranu kursa), te ne mora povecavati ukupnu masu novca u opticaju, a sto ce reci da ce imati u realnom vremenu potencijal za smanjenje te novcane mase u cilju odbrane kursa.
Poduze je ali ko hoce da nauci, moze biti interesantno, dakle cak imas i bonus u odnosu na prost odgovor o merama koje sada Guverner ima na raspolaganju. Poskupljenje novca (podizanje nivoa obaveznih rezervi, povecanje referentne kamatne stope, selektivni krediti) takodje igra svoju ulogu, ali se malo toga objektivno moze uspeti ukoliko Vlada ne bude srezala svoje troskove, odnosno javnu potrosnju uopste. Danasnji ukupni javni dug je trenutno pao na nesto ispod 9 mlrd i to je sasvim solidna pozicija sagledana kroz likvidne i nelikvidne devizne rezerve, sto ce reci da imamo toliko u svakom momentu ali to ne sme da se koristi da se ne bi zaustavila privreda.