ZIMSKA BAJKA NA KOPAONIKU
Za koju nedelju domaći ekonomski zvaničnici će pred strogim MMF-om polagati test realnosti svojih ekonomskih želja
Na upravo završenom Biznis forumu Kopaonik 2009. nastavljena je praksa neusaglašenog nastupa ekonomskih zvaničnika, pa je svako obećavao ili govorio za svoj groš. Vlada još uvek nema koherentnu i realističnu stabilizacionu politiku i još uvek nije u stanju da jasno definiše prioritete.
Na osnovu svega što se čulo, čini se da su učesnici skupa precenili realnu mogućnost države da u ovoj krizi ozbiljnije interveniše. Srbija ima lošu kombinaciju dvojnog deficita – budžetskog i platnobilansnog, i zato nema svojih sredstava kojima se može suprotstaviti krizi. Novac se mora pozajmiti od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), pa će ta institucija, a ne vlada Srbije, imati ključnu ulogu u oblikovanju buduće ekonomske politike. Izgleda da su tu činjenicu na Kopaoniku svi prevideli.
Za koju nedelju domaći ekonomski zvaničnici će pred strogim MMF-om polagati test realnosti svojih ekonomskih želja. Pod njegovim pritiskom i pod pritiskom ekonomske stvarnosti, vlada će biti prisiljena da primeni surovi paket novih mera. U kakav god celofan budu upakovane, te mere će dovesti do novog, realnog pada i privatne i javne potrošnje. Neće proteći puno vremena da bi se videlo koliko su obećanja o očuvanju standarda, radnih mesta, plata ili penzija itd. tek puka iluzija.
Srbija nije imala izbora i morala je tražiti pomoć MMF-a. Uprkos tome, vlada bi svoje kreditne apetite nadalje morala ograničiti. Na Kopaoniku je ponovljena pogrešna i opasna teza po kojoj država ima prostora za zaduživanje, budući da je njen dug manji od 30 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Zaduženost države se iskazuje sabiranjem duga privatnog i državnog sektora, i taj zbir se stavlja u odnos prema BDP-u. Ovde je reč o mehanizmu spojenih sudova, pa visina deviznog duga privatnog sektora ograničava visinu kredita koje država može uzeti. Kreditni rejting Srbije je u decembru snižen prvenstveno zbog previsokog duga privatnog sektora. Niska zaduženost države nije pomogla rejtingu Srbije. Sniženje rejtinga znači da će i država sve teže dolaziti do inostranih kredita, a ako ih dobije – kamate će biti paprene.
Važno je da vlada već sada definiše i saopšti okvir novog zaduženja koji se ne bi smeo probiti, bez obzira na ekonomska kretanja. Bio bi to jasan signal da Srbija, koja je prokockala prošlost, ne namerava da prokocka i budućnost. Olako prenošenje dužničke štafete nije samo nemoralno i neodgovorno, već je i ekonomski pogubno. Sve što država danas pozajmi, sutra će morati da vrati na teret potrošnje i, još gore, na teret budućih investicija i zaposlenosti.
Ostaje tračak nade da će se nešto sredstava obezbediti za (godinama) najavljivane investicije u energetiku, infrastrukturu i poljoprivredu. Nažalost, ova vrsta nužnih i zakasnelih ulaganja se sporo realizuje i ne daje brze „antikrizne“ rezultate. U traženju brzih i olakih rešenja, i u klimi opšteg oportunizma, od ovakvih investicija se najlakše odustaje.
Domaća kriza se ne može savladati bezbolnim ili malo bolnim merama. Kriza će trajati sve dok se njeni unutrašnji uzroci ne otklone, a u ovom trenutku to je prezaduženost privrede. Tek kada se dugovi privrede svedu na razumnu meru, finansijski sistem se može konsolidovati. Taj proces podrazumeva da i banke kreditori, i preduzeća i njihovi vlasnici, kroz program restrukturiranja preuzmu teret gubitaka i očiste svoje nerealne bilanse. Nažalost, veliki broj preduzeća će otići u stečaj, ali takav epilog je neminovan i država tu ne može pomoći. Interes Srbije je da taj proces otpočne što pre. U finalnoj fazi tog procesa, država će morati da učestvuje i da pomogne sanaciju finansijskog sistema koji će biti žestoko uzdrman. Mere koje su do sada preduzete ne vode ka tome.
Trošenje novca na subvencionisanje kamatnih stopa, kako se to danas radi, samo odlaže proces konsolidacije. Vlada bi morala jasno reći da neće na sebe preuzeti gubitke privatnog sektora.
Država nema mandat (sve i da ima dovoljno sredstava) da subvencioniše privatne banke i privatna preduzeća i time na sebe (i poreske obveznike) indirektno prevaljuje njihove gubitke. Ako to ipak želi da uradi, vlada se mora vratiti u parlament i za takvu politiku tražiti saglasnost. Uz to, država ima obavezu prema javnim preduzećima čija nelikvidnost dodatno ugrožava stabilnost finansijskog sistema.
Bilo bi dobro da vlada ove realnosti saopšti što pre i da prisili privredu i banke da se sa njima suoče. Bilo bi u najmanju ruku neukusno da istinu o stvarnom stanju srpske ekonomije javnost ponovo saznaje od misije MMF-a.
finansijski konsultant
Nebojša Katić
http://www.politika.rs/pogledi...SKA-BAJKA-NA-KOPAONIKU.sr.html
----------------
sustina novog teksta nebojse katica jeste da srbiji sledi rast siromastva, pad standarda i proizvodnje i rast nezaposlenosti - kako god da okrenes
a to su sve posledice lose ekonomske politike rezima koji srbijom vlada od 2000te do danas i te posledice ce biti strasne i teske za veci deo stanovnistva srbije.
takodje katic je kao da cita nas forum odgovorio i ovima sto se zalazu da drzava subvencionise strane banke i rekao da je to poguban potez.
na zalost razni lakiji i avgusti , nece ovo procitati i izvuci pouku iz teksta vec ce nastaviti da istrajavaju u sopstvenom neznanju i gluposti.