Citat:
drbogi: vlad i boccio su pogodili u centar. Bilmez je
prekršio tabue!
On je pre svega
udario ženu. Onda je
udario stariju ženu, profesorku, baka mu može biti, zatim, je sve to
ponovio posle nekoliko pauza, dakle
nije afekat po sredi nego sadističko iživljavanje fizički jačeg.
Neki se ponašaju kao da je profesorka njega sabila u ćošak i onda prva udarila, to pokazuje koliko smo mi izgubili osećaj za normalno i samo osećanje empatije.
To da li je neko stariji vise nema nikakvog znacaja u ovom drustvu! Kad si poslednji put video da je neko mladji ustupio mesto starijem u autobusu? Ja nisam odavno, osim kad to sama uradim, ili moj sin, jer sam ga tako vaspitala. Masovno vidim da klinci sede i drze u usima slusalice od mp3 player-a, ili kuckaju mobilne telefone dok starci jedva stoje. I to vise nikoga ne potresa, to je sasvim normalno!
U moje vreme su deca ucena od roditelja i skole da starijem treba ustupiti mesto u autobusu.
Citat:
drbogi: To je toliko nedopustivo ponašanje, u moje vreme takvom to sigurno nikada ne bi palo na pamet, takvi se prepoznaju pre samog incidenta i nauče se na vreme prihvatljivom ponašanju. Šta više, skoro svi dečaci iz mog tadašnjeg odeljenja
bi bili izlemani od strane svojih roditelja zbog toga, to bi bila minimalna kazna, a mnogi bi prošli i sa dodatnim merama, kada bi tako nešto učinili.
Npr. pored dobrih batina, mene bi moji verovatno izbacili iz kuće, bar 5 drugova bi došlo zaista modro sa podlivima i isečeno od batina u školu, a siguran sam da bi bilo i roditelja koji bi tražili da im dete id e u popravni dom zbog toga. Nekome će ovo delovati smešno i neverovatno, ali pitajte starije članove na forumu, koliko su takve situacije bile uobičajene tamo 70 godina prošlog veka.
Kazes bili biste izlemani! Ajd' sad da vidim da nekog izlemaju roditelji! Bilo bi to odmah okarakterisano kao "KRSENJE PRAVA DECE", "zlostavljanje u porodici", odmah bi se nasle raznorazne NVO da osude takvo ponasanje, bile bi alarmirane kojekakve "Sigurne kuce", "psiholozi" bi na svim TV "analizirali" to nasilje, podnosene bi bile krivicne prijave protiv roditelja i sl. Jednostavno ovde ljudi sve bukvalno shvataju i ne umeju da razgranice sta je stvarno nasilje! Ono - mi videli kako je to u Evropi, po principu: "Vid'la zaba da se konji kuju pa i ona digla nogu".
Citat:
drbogi:
@ Emilija
Ne mislim da je ovde primarni problem nedostatak autoriteta. Ovde je po mom mišljenju po sredi nedostatak ljudskih osobina kod ovog deteta. Pobuna protiv autoriteta ima blaže manifestacije, mini suknju, minđušu u uvetu ili nosu, punk muziku, povraćanje pred kraljicom, itd. Sadističko iživljavanje deteta nad nastavnicom je puno više od toga. Pa da vrapce maltretira tako, mnogi bi se pobunili, a da ne govorimo da je ljudsko biće sa druge strane. Ovde se radi o zadriglom poživotinjenju, malog slabića sadiste. Taj je toliko sklon autoritetu, da će sutra biti idealan pripadnik neke vojnopolicijske formacije, legije stranaca, ili verske sekte.
U pravu si skroz da je po sredi nedostatak ljudskih osobina kod klinca, ali takvo je postalo celo drustvo! Gde ti vise ovde vidis vise jednu ljudsku osobinu? Pocevsi od onog ustupanja mesta u busu, sto pomenuh ranije, pa do mnogo tezih formi.
Pazi, mi smo se bunili protiv autoriteta na nacine koje navodis, ali
smo te autoritete imali! Bunili smo se protiv necega sto je postojalo. Ajd' cik da si isprebijao profanku u skoli! Nije ti na pamet padalo, jer znas kako bi zavrsio.
Ta profanka je za tebe bila autoritet! A ovom bilmezu nije niko autoritet, pocevsi od njegovih roditelja. Jer i ako povise glas na njega mogu da ocekuju reakciju drustva koje staje u njegovu odbranu. A verovatno ih (roditelje) i boli uvo da se zamlacuju i da ga vaspitavaju. Na zalost, izgleda da tako razmisljaju mnogi roditelji danas!
I naravno, deca koja ne znaju za "ne sme", "ne moze", "zabranjeno" i sl. reci su izgubila kriterijume. U stvari, nisu ona kriterijume ni izgradila. Imam dete, pa znam... Dete kad pustis da se ponasa kako hoce, ono ce da isprobava dokle moze da ide. Svaki put sve dalje i dalje. To je prirodno i normalno. Deca sama traze da osete gde je granica. Ako vide da ih nema, oni ce shvate da je sve dozvoljeno i to ce da koriste. Prost primer: ne ogranicis nekom klincu u osnovnoj skoli izlaz. On ce u pocetku da se vraca kuci u 9h (jer nece imati sta da radi napolju, svi ostali njegovi ortaci ce da odu kuci), pa kad vidi da mu niko nista ne kaze on ce da ostaje do 10h, pa 11h itd...onako, tek da bleji jer vidi da moze. A jos ce pred ostalima da ispadne dasa, jer oni moraju da su kuci do 9h, a on, eto ne mora! I posto nece biti vise nikoga od njegovih napolju, on ce pronaci one koji su isto napolju kao i on, jer uvek nekoga ima. Pa ce to cesto biti neki stariji, neki neprimereni, neko lose drustvo... Ali vazno je tek da ostane, makar s kim, jer
on to moze i sme. Resenje: ogranicis mu izlaz, pa posle popustas polako. Ako ne ispostuje - sledi kazna. Npr. - zabrana izlaska neko vreme.
Na nama je da postavimo te granice, jer oni sami ne mogu (nezreli su jos za tako nesto). I to mora da se radi od malih nogu. I posle ih pomerati i menjati u zavisnosti od uzrasta i situacije.
Deca moraju da znaju sta je kazna! Nije to nista nehumano i strasno, to je jednostavno
potrebno da bi se uspostavio neki
civilizovni red i neke norme ponasanja!