dulle2009
Član broj: 219968 Poruke: 391 *.dynamic.sbb.rs.
|
Catch 22, evo, odgovoriću ti, ali ne zbog toga da bih ti pokušao približiti svoje stavove i stanovišta, već, pre svega, da bih demonstrirao kako je moguće diskutovati s neistomišljenikom bez pokušaja omalovažavanja ("religija, mistika"), ismevanja ("metafizikalije") ili diskreditovanja sagovornika ("...u nedostatku razumevanja problematike..."), čak i u slučaju kad taj isti sagovornik koristi upravo takva... pomagala (?).
Dakle, razumem ja dobro o čemu ti govoriš, upoznat sam s različitim standardima u korišćenju prefiksa i mernih jedinica i jasna mi je logika koja iza svega toga stoji. Ali, smatram da sama logika jednostavno nije dovoljna. Lako je napraviti logičan sistem, svaki prosečno inteligentan čovek to može, ali to i dalje ne znači da ga treba napraviti, takvog kakav jeste. Ili da ga treba koristiti na način na koji se koristi.
Da krenem od hard diskova.
U svakodnevnom živou, pri svakodnevnoj upotrebi, hard diskovi se koriste tako što se količina podataka koja se može smestiti na njih predstavlja binarnim mernim jedinicama, binarnim megabajtima, binarnim gigabajtima, binarnim terabajtima. Skoro svi operativni sistemi, bar 99% njih, kapacitet diska predstavljaju binarnim mernim jedinicama, skoro sve aplikacije koje se bave količinama podataka na hard disku mere i predstavljaju te veličine binarnim kilobajtima, megabajtima, gigabajtima itd. Faktički, u realnoj primeni, kapacitet hard diska se uvek predstavlja binarnim jedinicama, osim u jednom slučaju - kad se disk prodaje ili kupuje. Samo u tom slučaju njegov kapacitet se opisuje dekadnim mernim jedinicama.
Pitanje glasi - zašto? Zašto samo tada?
Odgovor je: iz marketinških razloga. Ne zbog tehničko-tehnoloških, praktičnih, već isključivo marketinških razloga. Pošto dekadni gigabajt predstavlja manju količinu prostora na disku od binarnog, proizvođači i trgovci u specifikacijama i marketingu navode dekadne vrednosti, jer se tada za isti kapacitet koristi veća brojka - i sve to dok većina ljudi koji koriste kompjutere "razmišlja" u binarnim jedinicama, binarnim gigabajtima, terabajtima - jer ih operativni sistemi i aplikacije koje svakodnevno koriste "izlažu" binarnim merama.
I proizvođači diskova to dobro znaju. Oni znaju, kad kažu "disk od 1 TB" da će mnogi, nedovoljno informisani, a naviknuti svakodnevnim radom na kompjuteru, na umu imati binarni terabajt, a ne dekadni. Istina, na nalepnici zaista piše "1TB = 1 000 000 000 B", ali u reklamama i svakodnevnom govoru ne piše, i u svesti kompjuterskih korisnika i dalje dominira binarni sistem mera. I u tome se sastoji namerna i smišljena obmana, poznata kao marketinški trik.
Racionalizacija za takvo ponašanje je sledeća: većina ljudi zna da je jedan kilometar = 1 000 metara, 1kg = 1 000g, pa je logično da je onda većini ljudi i 1 kilobajt = 1000, a ne 1024 bajta. Ali, nije tako. Većini možda jeste, ali većini koja svakodnevno radi na kompjuteru nije, jer im sistem i aplikacije podatke prikazuju binarnim, a ne dekadnim merama.
Znači, sve je tu logično, sve je jasno definisano, čak je i "crno na belo napisano", ali... Ne, to nije dovoljno. Gola logika nije dovoljna, jer čovek nije samo logično biće. Potreban je i razum, a on bi u ovom slučaju rekao: da, jeste, istina je da je 1TB = 1 000 000 000B, ali ne, u glavama onih koji svakodnevno rade na kompjuteru nije tako. Oni na taj disk od 1TB u svom kompjuteru neće moći da stave 1TB mp3 pesama ili filmova ili čega već, jer im sistem veličinu fajlova prikazuje binarnim kilobajtima, megabajtima, gigabajtima, pa tako na disk od 1000 (dekadnih) MB stane svega 931 (binarni) MB slika, pesama, muzike.
Količina jeste ista, ali su predstave drugačije, a čovek barata predstavama, a ne apsolutnim vrednostima, jer je čovek, a ne logičko kolo.
O kibibajtima, tebibajtima ... drugom prilikom, ne mogu više da kucam.
|