Dalmosh Beograd
Član broj: 240579 Poruke: 5 213.240.32.*
|
organizacije za kolektivno ostavrivanje i zastitu autorskih i srodnih prava u Srbiji su SOKOJ, PI i OFPS.
SOKOJ za muzicke autore (kompozitore, tekstopisce i aranzere), PI za izvodjace (vokale i instrumentaliste) i OFPS za proizvodjace fonograma (producente, produkcijske ili izdavacke kuce - nosioce prava na snimku)
Sve tri organizacije su od Zavoda za intelektualnu svojinu dobile dozvolu za rad na osnovu Zakona o autorskom i srodnima pravima (ZASP). Posebno je pitanje da li su sve tri organizacije ispunile uslove za dobijanje dozvole za rad kako to predvidja ZASP.
Naime, organizacije treba da predstvaljaju vecinu domacih nosilaca prava, da na osnovu bilaterlanih ugovora obezbedjuju i prava stranaca kod nas i nasih u inostranstvu i da imaju potrebnu infrastrukturu za rad.
Jedini koji, verovatno, ispunjava ove uslove je SOKOJ. Ne znam kako je PI dokazala da predstavlja vecinu nosilaca prava. OFPS je ovaj uslov ispunila cinjenicom da je njen osnivac i PGP-RTS, koji je sam po sebi vlasnik vecine domacih fonograma.
Iako bi ove organizacije trebale da se bave i zastitom autorskih i srodnih prava nije poznato da su one bilo kada pokusale bilo sta na tu temu (npr neke antipiratske aktivnosti ili utvrdjivanje tacnih tiraza diskova). One se iskljucivo bave NAPLATOM. I to prava emitovanja i prava javnog saopstavanja. Svaka za svoj deo prava.
Dakle, za jednu radnju koriscenja (emitovanja ili javnog saopstavanja) npr pesme EKV Jos samo par godina za nas, sa svojim potrazivanjem ce se pojaviti sve tri organizacije istovremeno ali ne zajedno!
Svaka organizacija ima svoje organe uprave (Direktora, Upravni i Nadzorni odbor, Skupstinu, strucne sluzbe, kontrolori, inspektori...)> Svaka samostalno donosi svoju Tarifu po kojoj naplacuje koriscenje repertoara koji stite. Svaka samostalno raspodeljuje tako naplacen novac.
Umesto da uvedu jedinstvenu Tarifu i jedinstvenu naplatu i time smanje troskove (umesto tri pojavila bi se jedna organizacija), povecaju deo za raspodelu nosiocima prava i relaksiraju korisnike svih muka koje im sada pricinjavaju - ove tri organizacije medjusobno ni ne komuniciraju, a kamoli da saradjuju.
Problem lezi u raspodeli novca jer dok ne saradjuju i ne razmenjuju podatke svaka organizacija po sopstvenom nahodjenju moze raspodeliti ubran novac. Moze iako po ZASPu ne bi smela jer im on nalaze da raspodelu izvrse po preciznim i proverljivim kriterijumima.
Ti kriterijumi si tzv "kosuljice" odnosno playliste emitera (tv i radio stanica). Ove su kosuljice ili neuredne ili ih emiteri nedostavljaju. Na ovo se "vade" organizacije prilikom raspodele, a da pri tom tim istim emiterima nisu omogucili da koriste baze podataka o repertoaru koji koriste. Suludo je ocekivati od zaposlenih u nekoj radio stanici da znaju podatke o autorima, producnetima i sl neke pesme koju su npr pustili u celosti ili je iskoristili kao podlogu neke emisije. Te podatke su im trebale obezbediti same organizacije, a korisnici bih po copy/paste ili nekom jos jednostavnijem informatickom protokolu preuzele za popunjavanje playlista.
Ovo bi dovelo do sasvim drugacije raspodele novca od one koja se sada desava i zbog toga se interesne grupe koje su zaposele kolektivne organizacije opiru modernizaciji samih kolektivnih organizacija jer bi se tako otkrio njihov necasan rad i neosnovano bogacenje.
Ovo su konkretno u OFPS-u pravdali nepostojanjem odgovarajucih kosuljica pa su uveli kriterijum prodaje nosaca zvuka (pretpostavljajuci valjda da prodaja CD-a odgovara i njihovom emitovanju). Taj su "kriterijum" upodobili za poslovanje City-ja i Grand-a i ustanovili uslov od minimalnih 80 dinara za CD. Iako City i Grand kao izdavaci diskove prodaju svojim distributerskim firmama (tipa Grand Revija otkupljuje celokupan tiraz Grand produkcije pa poklanja diskove citaocima), ili ih prodaju sa pravom povracaj neprodatog, iako su se prijave prodaje podnosile bez ikakve provere ili uporedne kontrole; iako ima citav niz grubih nepravilnosti, citava kriminalna menazerija i dalje funkcionise. Pri tom se fokusirajuci na sto efikasniju naplatu od korisnika ( inspektori-zapisnik-faktura-izvrsenje na osnovu verodostojne isprave)..
Konkretno, OFPS kontrolisu City Records, Grand Production i Gold Music, sa svojim satelitima, (neko ih je vec pominjao) i uzimaju preko 60% novca ubranog od srpskog etra. Sam PGP-RTS koji im je svojim clanostvom i ogromnom fonotekom dao legitimitet za osnivanje su bukvalno pokrali (od RTS naplacuju vise nego sto posle sveukupne raspodele dodele PGP-u), izbacili iz Upravnog odbora i preglasavaju ga u Skupstini organizacije koju takodje kontrolisu.
Iako RTS ima "posrednika" koji mu naplacuje koriscenje (pretezno sopstevnih) fonograma i pri tom ga ocigledno krade - Medijski Javni Servis Evropske Srbije o tome cuti.
O tome cuti i Zavod za intelektualnu svojinu (nadlezan za kontrolu rada kolektivnih organizacija) i RRA (stara se da emiteri postuju autorska i srodna prava).
Pretpostavka je da muzicko trziste "etra u Srbiji" vredi 10.000.000 EUR. Sada se ostvaruje oko 4.000.000. Po pola SOKOJ i OFPS dok je PI "izbacena iz igre" jer mu OFPS iako Zakon nalaze, ne isplacuje izvodjacku naknadu koju su jedinstveno naplatili u ime proizvodjaca fonograma.
Nisam siguran za SOKOJ, ali novac od OFPS se slica u ruzicaste dzepove cime muzicka nekultura u Srbiji poprima zastrasujuce oblike.
Umesto da se dodatno oporezuju (ili na drugi nacin oglobe) zbog pornografije pod vidom muzike oni, na osnovu dozvole drzavnog organa, zloupotrebljavaju osnovna regulatorna tela muzickog trzista (kolektivne organizacije zakon definise kao neprofitne servise) i falsifikovanjem podataka o srpskom etru neosnovano se bogate, stvarajuci utisak da ruzicasta produkcija ubira zasluzene plodove svog kvalitetnog repertoara. Dok vrhunski muzicari rade neke sasvim leve poslove ili stoje u redu za nacionalnu penziju kako bi preziveli..
Ono cime bi korisnici eventualno mogli da se odbrane je prigovor da ne koriste repertoar OFPS. Licence free muzika skinuta sa neta takodje oslobadja obaveze prema OFPS.
Ako se izuzme PGP ono sto preostane organizaciji i nije nesto pretezno interesantno za slusanje. Takodje kad budu definisali repertoar koji stite izgubice dozvolu za rad jer ce biti ocigledno da ne ispunjavaju zakonski uslov vecine domacih nosilaca prava.
Bilateralni ugovori koje navodno imaju zakljucene sa drugim organizacija se ne sprovode (niti sa kad primili novac iz inostranstva niti su ga poslali strancima)...
Sve u svemu jedna od najperfidnijih pljacki pod vidom zakonske pretpostavke (oborive) da kolektivna organizacija stiti sve nosioce prava osim onih koji izricito obaveste organizaciju da ce samostalno ostvarivati svoja prava ....
Od raspada ex-YU niko nije uspostavio standarde srebrne, zlatne, platinaste i dijamantske ploce jer su to standardi koji podrazumevaju javnost tiraza. Vise od 15 godina se ne zna sta je najprodavanije i sta je najslusanije. Niko nije ni pokusao da uvedem sistem kontrole iako je bar sada u 2009. moguce sa 100% sigurnosti i na dnevnom nivou ustanoviti sta se emitovalo.
Ono sto se sada moze saznati jeste koliko je ko novca dobio u SOKOJ-u i OFPS-u, ali to je poslovna tajna ............
|