Mbit07.03.2009
par godina u nazad, pokušavam se rešiti duvanskoga dima iz pluća, prostorija u kojim boravim, tehničkih aparata, i svaki put čekam neki povod razlog, probam, ne pušim 2-3 dana nakon toga bukvalno jedem cigarete.
ovu tem u sam video i ranije, pročitao i tako...
nevezano za bilo kakvu knjigu, i metodu, već isključivo zbog nemogućnosti da normalno živim i nakon malo matematike iz prva četiri razreda osnovne (2-3, ponekada i 4 pakle lakija na dan),
ako sam budan 16 sati dnevno, a popušim 3*20=60, znači da dnevno pušim 6-7 sati * 365 dana, znači godišnje skoro 100 dana bez prestanka sedim i pušim, to je poražavajuća činjenica, i popušio godišnje jedan komletan računar najnovije generacija (od 1000-1300evra).
uglavnom neku noć nisam mogao da zaspem, jer me naravno već duže vreme stalno nešto probada, pušim 14 godina, imam 32, ustanem i umesto da popušim 1 pa da se vratim u krevet, ne ja sam jednu za drugom bukvalno, popušio 6 i sve to u 3 noću, dok sam tu 6 i poslednju u pakovanju držao u ruci, pomislio sam zašto ovo ne bi bila TA. Nakon 48 sati nisam popušio ni jednu, zatim sedam u auto zaustavlja me patrola, redovna kontrola, tražeći dokumenta iz sandučeta ispadne 1 paklica sa 1 cigaretom i upaljačem, pomislih: "al se neko gadno igra sa mojom odlukom", izvadim dokumenta zatvorim saduče. Od tog momenta par trenutaka na dalje, mislim samo na tu cigaretu, plan je pao i odlazim da je izgorim. To se dešava danas u 12, čitav dan nakon toga svestan svoga poraza, ćutke se mirim sa tim da nisam izdržao i oko 20.00 odlazim po malo pakovanje 10-ka marlbora sedam u obližnji kafić i naručujem duplu kratku espreso kafu ispalio sam 2, prva mi je prijala do 3 dima kasnije je bila samo rutina, 2 mi nije prijala pa sam je na polovini ugasio.
zašto sam ovo napisao, prvenstveno da odam veliko priznanje ljudima koji su uspeli i uspevaju da ne povuku ni jedan dim, i da još jednom potvrdim o kakvom se protivniku radi.
izgubio sam bitku, u svakom slučaju ne predajem se ovaj put, resto cigara je završilo u kontejneru.