Heh, pa dobro, nije da za linearnu mozes da koristis nesto mnogo vise od table i krede :) Walter Lewin koliko ja znam vise ne predaje :( Na MIT-u postoji nekoliko predmeta koji se odrzavaju u
TEAL formatu (TEAL = Technology-Enhanced Active Learning) koji je cist primer kako previse tehnike ume da unisti sve. U TEAL ucionicama imamo projektore na sve strane, silne kamere, racunare, aparaturu... ali... TEAL voli mozda 1% studenata koji imaju takve casove. Osim tehnike, tu je akcenat na rad po grupama i u sustini, zamisao je dobra, ali iz nekog razloga ga vecina nas mrzi iz dna duse. Elem, to nije toliko bitno za pricu, samo ja volim da kukam na TEAL kad god mogu :)
Za neke stvari MIT nudi mnogo vise hands-on iskustva nego fakulteti u Srbiji. Prirodno, jelte, MIT ima toliki budzet pa moze da priusti mnoge stvari koje fakulteti u Srbiji ne mogu. Npr. za laboratorijske vezbe za Introduction to Electrical Engineering and Computer Science svaki par dobije laptop ili dva i robota sa senzorima ili neke druge dzidza-bidze pa se na njima radi. Taj predmet je i dobar pokazatelj razlicitosti u pristupu profesora i asistenata u Srbiji i USA. Dok recimo u Srbiji staff napise sebi beleske koje koristi 20 godina bez promene, nase predavace nije mrzelo da sami napisu razlicite simulatore, gradere i checkere za potrebe casova. Da stvar bude jos bolja, casovi nisu isti svake godine pa da se to samo kopira. Naravno, ne moze da se izmislja topla voda, ali te promene su dovoljne da zahtevaju vreme da se programi isprave i dorade za potrebe naredne generacije. Dalje, na odredjenom broju predmeta, teaching/lab asistants su studenti koji su taj predmet slusali pre godinu/dve (reklama za RAF: i oni su to uveli :)). Naravno, uz njih postoje i graduate TAs i profesor(i).
Naravno, uz takve profesore koji se trude, zahteva se da se i studenti trude. QNaN, u pravu si, osim motivisanosti profesora najveca razlika je sto ovde stalno ima domacih. Reading assignment je zaduzenje gde student treba da procita neki deo knjige za naredni cas i pokrije gradivo koje ce se predavati. Meni je to u pocetku bilo skroz glupo jer ja kad citam hocu sve da razumem. Onda sam shvatila da to samo treba da mi da predstavu o tome sta ce se raditi i da mi pomogne da uocim na sta treba da obratim vise paznje, a ne da sama sve naucim pa da se smaram na predavanju. Na nekim casovima to je skroz opciono (tj. niko ne proverava da li je student procitao) dok se na nekim daje mini-kviz koji je prilicno lagan i ne zahteva duboko razumevanje procitanog, samo neku odokativnu predstavu. Taj kviz ulazi u ocenu sa ~0.3 poena (od 100), ali 20-30 casova po 0.3 i skupi se par poena ako se ne radi. Osim mini-kvizeva koji se ticu citanja, ocenjuju se i problemsetovi... nocna mora svih nas. Obicno je to skup 3-10 zadataka za koji se ima nedelju dana i daju se svake nedelje. Oni sveukupno tokom semestra u ocenu ulaze sa oko 20%. Naravno, i to zavisi od predmeta do predmeta, ali 20% je neki safe bet. Nemaju ih svi predmeti, a i nisu svuda obavezni. Recimo "domaci" iz Solid-State Chemistry-a koji sad slusam se ne predaje na ocenjivanje, ali se na dan kad je "deadline" daje kviz koji je malo duzi od gore pomenutog mini kviza i nosi oko 15% ocene tokom semestra. Poenta je da stalno ima vecih i manjiih zadataka. To je prilicno dobro sa stanovista sto je student koji hoce dobru ocenu primoran stalno da radi i samim tim tesko da moze da zaostane s predmetom. Onaj ko nece dobru ocenu i ne radi redovno, bolje bi mu bilo da briljira na ispitu ako planira da polozi. Problem s ovim pristupom je sto je lako podlozan domino efektu - jedan vikend ste jednostavno preumorni da radite je dovoljan da se posle stalno trci s vremenom dok se ne postigne sve. Isto, sa tolikim domacim kad dodju stvarni testovi (kolokvijumi i ispit) skoro da nema vremena da se gradivo obnovi. No dobro, moj je problem sto ne organizujem svoje vreme dobro i sto sam navikla na srpski sistem rada :P Ima tu jos nekih sitnih stvari koje se boduju (tipa reading comments), ali to mahom zavisi od predmeta do predmeta. Negde je nesto opciono, negde nosi mali broj bodova, ali rule of a thumb je da treba da se radi sve sto makar preporuce.
Ja iskreno verujem da u Srbiji taj sistem nema teorije naglo da se uvede Bolonjom. Nema sanse da se preko noci iskorene navike da se uci samo pred ispit i kolokvijum, a isto tako je i tesko naterati profesore da svake nedelje posvete svoje vreme ocenjivanju i pregledavanju.
Recitations su manje-vise ono sto su vezbe kod nas. Tu se radi s asistentom i on pojasnjava ono sto je profesor predavao. Opet, to zavisi od predmeta do predmeta. Ako je predmet takav da predavanje slusa 500 ljudi (npr. Introduction to Solid-State Chemistry za koji toplo preporucujem da se pogledaju predavanja - drzi ih fantasticni Donald Sadoway), profesor ce kao kod nas samo da predaje, a kasnije ce asistent da pojasnjava i radi zadatke. Za predmete gde je broj ljudi manji ne moraju nuzno da postoje recitacije jer tu vec profesor moze da odgovara na pojedinacna pitanja tokom predavanja. Office hours (ako su se pominjali) su konsultacije.
Opet, nadam se da nista nisam propustila od pitanog. Izvinjavam se ako sam bila konfuzna, ali kao i uvek se jurim s vremenom pa sve ide na brzinu. Uzgred, samo da se ogradim, ovo sto sam napisala je moje dosadasnje (ne preterano dugo) iskustvo s MIT-a. Moze da znaci da ce kasnije biti drugacije, prilicno je verovatno da na mnogim mestima nije tako.