Glavno, ali i najteže, je odbaciti predrasude. Svako ima neki svoj background. Nije isto ako si, na primer, odrastao, školovao se, studirao i sad radiš, sve živeći u istom stanu sa roditeljima i družeći se sa istim krugom prijatelja ili si, na primer, došao iz jednog grada da se školuješ u drugi grad, pa si se cimao oko iznajmljivanja stana, hrane i svega ostalog, upoznavao nove ljude itd. Poznanstva se sve teže stiču i bivaju sve plića što je čovek stariji, to je fakat.
E sad, emigracija nije mnogo različita od ovog drugog primera koji sam naveo. Ako imaš ovakva iskustva, videćeš mnoge sličnosti kad budeš otišao u Češku. Tipa ljudi nedruželjubivi (yep, ne poznaju te još od kad ste pikali fudbal u školskom dvorištu), hrana ima čudan ukus (da, kod keve/babe/strine je to mnogo bolje), fura se neki drugi life-style (ne bleje po kafićima već sede u podrumima pivnica i leše se radnim danima), svaki drugi auto na ulici je siva škoda fabia combi, svi za vikend zapale na seksualne orgije sa svojim drugarima i drugaricama na vikendicu/chatu u šumi, svi se masovno bave fotografijom, ne kontaju humor iz Friends-a, izuvaju se u papučice na poslu, tetka iz HR-a ima više minđuša i ostalih body piercinga nego što si video u filmu Pulp Fiction...ima mnogo primera.