Sliku, koju sam okačila, dobila sam od prijatelja i nisam se upuštala u poreklo. Rečeno mi je da je u pitanju bukvar iz Republike Srpske. U tekstu na koji je uputio Count Zero stoji:
"Beogradska opština Palilula podelila je đacima za srećan polazak u školu “Zavičajni bukvar” koji je napisao i ilustrovao dečiji pesnik Mošo Odalović. Među opisima slova nalazi se i slovo “c” objašnjeno kroz pojam crkve. "Crkva je najvažnija čovekova kuća. Ko ide u crkvu imaće Boga za pomoćnika sebi, ko ne ide u crkvu neka ide kod doktora, možda mu roditelji nisu zdravi ", piše u Bukvaru. "
Eto, sad znamo i ime autora. Wikipedia:
"Rođen je u Starom Grackom (Lipljan)[1], na obali reke Sitnice, pod Goleš-planinom.
Osnovnu školu završio je u Lipljanu, gimnaziju u Kosovskoj Mitrovici, a na Filološkom fakultetu (tada Filozofskom) studirao književnost.
U „Jedinstvu“ je radio kao novinar, urednik „Jedinstva za decu“ i glavni urednik „Đurđevka“.
Od 1994. godine živi u Smederevu, "u svojih 7,5 ari konačne otadžbine", kao slobodan umetnik.
Pisac je, slikar, ilustrator i kaligraf. Imao više samostalnih izložbi - „Mošove zanimacije“: slike, ilustracije, skulpture, umetnička stolarija, umetnička fotografija... Najlepše dostignuće: o Nikoljdanu umesi slavski kolač, ukrasi ga, ispeče."
"Ne teče reka, nego voda. Kao što ne prolazi vrijeme, nego mi"