Kalaisanje sam radio na sledeci nacin:
Priprema:
- Dobro ocistiti bakarni sloj posle nagrizanja (grubi sundjer za sudove + pasta za pranje/poliranje sporeta - CIF i sl.)
- Osusiti plocicu
- Celu plocicu premazati pastom za letovanje (skoro svaka ce da zavrsi posao)
- Podesiti nesto nizu temperaturu na lemilici (ne znam tacno ali recimo malkice vecu od same temperature topljenja kalaja). Ako nemas regulaciju temperature, onda moze stara fora sa 1N4007 diodom redno sa lemilicom kako bi prepolovio snagu - znaci da dobijemo 12-20W. Naravno, neophodna je nesto ozbiljnija lemilica sa "pravim" (metaliziranim) vrhom.
- Vrh lemilice mora da bude u svakom trenutku cist i bez oksidacije (cistis vlaznim teflonskim sundjerom)
Napomena, kalaisanje se radi uvek pre busenja rupica.
Kalaisanje:
- Za kalaisanje vodova je potrebno izuzetno malo kalaja
- Za pocetak dok se ne ispraksujes, izaberi neki duzi provodnik manje povrsine i onda na sredini tog voda bukvalno stavis jednu tackicu kalaja
- Zatim lemilicom "razvuci" tu tackicu kalaja po celoj povrsini provodnika. Vodi racuna da se ne zadrzavas lemilicom u istoj poziciji kako nebi ostetio vodeve ili podlogu (pertinaks je vrlo osetlji i moze da izgori). Ako ovo "razvlacenje" ide teze, probaj da dodas ponovo pastu i eventualno jos vrlo malo kalaja. Ako imas puno oksidacije i vrh lemilice se brzo prlja onda ti je previsoka temperatura. Ako je preniska, onda ce "da lepi".
- Na kraju, oprati plocicu od paste uz pomoc alkohola ili acetona
Ja sam ovako uradio stotice plocica. Po meni, glavna fora je dobro podesena temperatura i dobar vrh na lemilici. Koso zaseceni vrhovi daju najbolje rezultate.
BTW: postoji i druga bolja metoda sa HOT-AIR lemilicama i kalajnom pastom