U sutini ne mozemo da pricamo o vecem ili manjem dometu kada se koristi DRM. Domet je onoliki koliko ta stanica ima izlazne snage, kakvu antensku opremu ima i kako signal propagira kroz atmosferu u datom trenutku.
Poenta sa DRM nije vezana za domet, vec za kvalitet signala + dodatni servisi koji se uz signal emituju (npr, kratke tekstualne vesti, nazivi numera, tacno vreme, internet linkovi i sl) ili cak dva ili vise razlicita programa na jednoj istoj frekvenciji, obicno vise-jezicno. DRM emitovanje moze slikovito da se predstavi kao radio difuzna stanica koja emituje signal u MP3 formatu (tacnije AAC derivati MP3 kompresionog algoritma).
Klasicna radio stanica koja emituje AM signal, obicno zauzima 10KHz radio spektra. Emiteri takvih signala ne smeju da zauzimaju vise ako im je tako propisano. Upotrebom DRM principa, emiteri dobijaju mogucnost da prenesu u okviru tih 10KHz, npr signal koji nakod de-kompresije zvuci kao da je u 20Khz, dakle duplo bolji kvalitet, ili da emituju 2 programa i jos dodatno da prenose neke tekstualne informacije. Prakticno se povecava iskoriscenje tih 10KHz.
U praksi, DRM i nije bas tako idealan. Naime, kada slusamo neki slabiji signal sa AM modulacijom, uz malo naprezanje usiju ipak moze da cujemo/prepoznamo govor ili muziku. Kod DRM, kada je signal slabiji, program koji vrsi tu dekopresiju jednostavno ne moze vise da radi (ispadne iz sinhronizacije) i prakticno se totalno prekida zvuk.