Ajde da se i ja umešam kao totalni amater sa malo ozbiljnijim zdravstvenim problemima i ovisnik o dva točka što se jure.
Kao prvo, svaka delatnost (često unošenje određene namirnice/tečnosti, često izvođenje određene radnje) koja prouzrokuje određenu dozu prijatnosti može da izazove svojevrsnu zavisnost. Tu mogu da spadaju i sportske aktivnosti. Razlika je samo u lakoći odvikavanja (pretpostavljam da ovo zavisi od količine "zadovoljstva" koje je dotična delatnost izazivala).
Kao drugo, moguće je da pritisak opadne posle fizičke aktivnosti. Isto važi za šećer.
kao treće, pritisak opada a šećer raste posle dobrog obroka (zamašćena piletina + sladoled + ...).
U medicinska objašnjenja neću da zalazim, pošto sam daleko od te profesije.
Izjurio si se pošteno, onda si se pošteno najeo i na kraju si se setio da se poigraš sa meračem krvnog pritiska.
Ako se toliko plašiš, onda pravac kod doktora; ipak su oni stručniji.
Kao četvrto, kod biciklizma najveći napor trpe srce i pluća i "greške" na njima mogu biti i najčešće jesu u većoj ili manjoj meri kontradiktorne sa biciklizmom.
Kao peto, naučite da da slušate svoje telo. Jer, kao šesto, i pored toga što bicikl najviše opterećuje srce i pluća, znaju da tu da dobro nastradaju i zglobovi (kolena i skočni, prvenstveno) i ligamenti kolena, kao i da dođe do pucanja mišića a sve to pod uslovom da se naglo krene sa "treninzima".
Ne vidim razloga za toliko opterećenje postignutom brzinom, ne jure vas eksadrile aviona a koliko čitam nije vam cilj da se u bližoj ili daljoj budućnosti takmičite.
P.S. Treninzi su na 100+ km, a neki laganiji trening bi bio otprilike 120km za 3 - 3,5h na putanji koja ima par zahtevnijih uspona (6%+ nagiba) u dužini (pojedinačno) od par kilometara (>=5km).
ER