Ove bube se kod nas zovu kice, a negde ih zovu i rakljače.
Ja sam u selu jednom kao klinac razmotavao krajeve mušeme od stola koji stoji napolju pod tremom,
a u tim savijenim krajevima ih je bilo na desetine skroz u krug.
Od tada imam zent od njih, mada mi nije poznato da hoće da grickaju ljude.
A takođe u selu nisam mogao da spavam jer kada smo jednom na moj zahtev izmakli krevete,
bilo je desetak izrazito krupnih i tamnih paukova.
Nisam mogao da zaspim ni kada su ih poubijali i ubedili me da ih više nema.
Svako noćenje u toj sobi mi je bilo horor, i od tada mislim da imam fobiju od paukova.
Kada u ribolovu uletim glavom u paučinu, vrišato bi, i bežao glavom bez obzira,
ali se nekako obuzdam i iskontrolišem.
Lakše mi je čini mi se, da me pojuri neka divlja, zver koju vidim, nego da mi se pentraju i zavlače kojekakve bubetine -
užas :)
Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla...