Cijela tema se vrti oko
Fermijevog paradoksa:
Ma kako pesimistične vrijednosti koristili kao parametre u
Drejkovoj jednačini, broj civilizacija sa kojima bi se sreli bi trebao biti veći od 1. Paradoks je u tome što nikakav kontakt do sada nije ostvaren.
Objašnjenje se može pružiti na više nivoa, zapravo postoji knjiga "
Gdje su svi", koja daje 50 odgovora na ovo pitanje.
Najvjerovatniji odgovor je kombinacija veoma složenih procesa kroz koje je život morao proći da bi se dobila civilizacija kakvu danas imamo. Da je ma koji od tih koraka bio mrvicu drugačiji, dobili bi potpuno drugu civilizaciju, ili nas možda ne bi ni bilo. Evo samo par ključnih koraka koji se u knjizi navode. Svaki korak (n+1) zahtijeva da se prije njega odigrao korak n, tako da vjerovatnoća drastično pada iako su na početku u igri ogromni brojevi.
1. Nastajanje svemira sa vrijednostima konstanti pogodnim za formiranje zvijezda (poznato kao fine tunning)
2. Formiranje stabilne zvijezde, dovoljno velike da daje dovoljno energije okolnim planetama, a dovoljno male da ne sagori gorivo previše brzo, kako bi život imao više vremena da se razvije
3. Nastanak odgovarajuće stjenovite planete - na dovoljnom rastojanju od zvijezde, sa pogodnom rotacijom, inklinacijom i orbitom koji će igrati veliku ulogu u kasnijim koracima. Planeta mora biti dovoljno velika da zadrži tečno jezgro zbog zaštitnog uticaja magnetnog polja. Takođe, čini se da je posjedovanje velikog mjeseca u odnosu na veličinu planete takođe bio jedan od ključnih faktora.
4. Samo pokretanje života, tj. stvaranje samoreplikujućih molekula (DNK / RNK). Zvuči čudno, ali čini se da je prelaz sa neživota na život zapravo najjednostavniji, jer se primitivni život na Zemlji pojavio veoma rano, čim su se za to stvorili uslovi.
5. Prelaz sa prokariotskih ćelija na eukariotske, koje su daleko složenije i moguće da su nastale simbiozom prokariotskih ćelija
6. Prelaz sa jednoćelijskog na višećelijski život
7. Od koraka 4) evolucija radi svoj posao, ali iako postoje primjeri konvergentne evolucije (oko je nezavisno evoluiralo više puta), čini se da bi mala promjena u bilo kom trenutku imala ogroman uticaj na budućnost. Kao što Ričard Dokins kaže, možda su ljudi tu jer je neki dinosaur kihnuo tokom lova i propustio da uhvati glodara koji će kasnije biti potomak modernijih sisara i ljudi
8. Katastrofalan događaj prije 65 miliona godina koji je dao priliku sisarima da se razviju
9. Formiranje primata sa mozgom dovoljno razvijenim da ima potencijal za apstraktno mišljenje
10. Čini se da taj potencijal nije nužno morao biti iskorišten. Npr. neandertalci su imali mozak ravnopravan ljudskom, ali kod njih nije primjećen nikakav razvoj. Postoje neke spekulacije da je razlog za to što su živjeli u zatvorenim zajednicama, dok su ljudi dosta rano počeli sa razmjenom dobara (daleko prije otkrića poljoprivrede), što je značilo da su mogli da se specijalizuju (jedan je dobro pravio kamene sjekire, dok je drugi dobro znao da lovi, itd) što je uzrokovalo pokretanje kulture zasnovane na stalnoj potrebi za usavršavanjem i konkuretnošću
11. Ovo uzrokuje pravljenjem radio teleskopa i istraživanjem svemira u potrazi za drugim vrstama sličnim nama
Jasno je da se između ovih 11 može staviti veliki broj drugih koraka, od kojih su možda neki toliko bitni da su se trebali naći na listi, ali lista svejedno ilustruje složenost ovih procesa.
Kao što Dimković kaže, ne možemo naknadno računati vjerovatnoću događaja koji su se već desili, jer, ako npr. bacamo kockicu, sigurno će pasti nekih od 6 brojeva, ali nema smisla kasnije se pitati zašto je baš pao broj 5.
Ovdje se takođe mnogi pozivaju na antropičko načelo: Svemir je baš onakav kakvim ga vidimo, jer da je drugačiji, ne bi bilo nas da posmatramo takav drugačiji svemir u kome ne bismo mogli postojati.
Za kraj malo humora, fenomenalan intervju sa pravim komičarem:
http://www.youtube.com/watch?v=1y-J4wsiozg