Ako pricamo o 3 meseca programiranja... da ne zvucim kao lekar, ali moj savet bi bio 3 x nedeljno po 4 do 6 sati. Bilo sta ozbiljnije ne moze da se resi za 4 sata, a ostaviti posao nedovrsen bas ne ide.
- NE MOZE RELAKSIRANO!
Mora da se shvati ozbiljno i mora da se zacrta cilj!
Poenta je sto mnogo ljudi uzima neke tutoriale po netu i samo njih se drzi. Ne ide tako. Prodje se odredjen broj tutoriala, koliko mozak ima kapaciteta tada. Nauce se recimo, rad sa promenljivim, unos podataka, ispis podataka, petlje, uslovi, i jos neke osnove.
ONDA SE NE IDE DALJE SA LEKCIJAMA I NE PRELAZI SE NA KLASE, METODE, OBJEKTE I SLICNO!
Napravi se prosta kalkulator aplikacija ako je desktop programiranje u pitanju. Onda se polako ubace dodatne funkcije u istu, unapredjuje se, unapredjuje... dok se ne dodje do zeljenog rezultata. Do tada - pomoc google-a. Slagace vas onaj ko kaze da ne drzi browser otvoren jer mu treba pomoc oko resenja problema. Niste na ispitu, niste u skoli, smete da koristite sve sto je potrebno da dodjete do zeljenog rezultata.
Ako je u pitanju web aplikacija, krene se sa nekom prostom stvari, tipa guestbook - standardan primer. Pa se predje na kompleksnije stvari, tipa mini-blog, malo se radi na sortiranju podataka, malo se usavrsava sa novim znanjem, pa se napravi nesto vece - recimo web shop.
E onda posle jedno godinu dana kada covek nauci da programira krene da se bavi OOP, klasama, metodama i slicno. Jer do tada nece znati sta ce mu.
Ne srljajte i dajte sebi vremena. Ako zaista ne budete u situaciji sto je neko vec spomenuo, da u resavanju problema ne primetite da je vec 3 ujutru, znaci da niste dovoljno fokusirani. U pocetku programeri izgube pojam o vremenu. Bukvalno treba onaj sat sa kukavicom da vas podseca da se protegnete svakih sat vremena. E tek kasnije dolazi menadzment vremena :) i ono kada nesto morate da stignete da uradite na vreme. Do tada... vreme ne postoji, nije bitna promenljiva. Ne obraca se paznja na sat. Samo se fokusira na problem.
Mnogi koji su odustali od programiranja nisu ni pokusali da naprave neku svoju, bilo kakvu, aplikaciju. Zbunili su se kod citanja gomile literature i skolskih primera, za 3 meseca (kapiram ukupno 30-40 sati) stigli do OOP i nista im nije bilo jasno. A OOP, bar po meni, kod nekoga ko se upoznaje sa programiranjem prvi put da stvarno zeli da uci, ne treba da se dira prvih godinu dana. Kad se sve ostalo skapira, OOP legne sam. Popuni praznine i ubrza produkciju. Pocetniku nista, ama bas nista ne znaci, sem da ga zbuni.
Slusam komentare mnogih ljudi kako u 2018. godini treba da se "skace" na OOP, kao, proceduralno programiranje je zamrlo skroz. Okej, verovatno jeste, ali to ne znaci da OOP nije baziran na istom i dok se ono ne savlada, nema skoka na OOP.
Ovo sam pisao bas zato sto je neko posle 3 meseca djene-djene ucenja rekao da ne moze da skapira klase i metode. Ne znam ni sto je zadirao tu. Nekad mislim da su nas PASCAL i BASIC terali s razlogom da ucimo da ne bismo dosli u takve situacije :)
THE ONLY EASY DAY WAS YESTERDAY