"Povodom svega što neki čovjek iznese na vidjelo, može se postaviti pitanje:a šta želi da prikrije?" (F. Niče)
Po mišljenju Karla Gustava Junga, najveće Frojdovo postignuće je u tome što je ozbiljno pristupio svojim neurotičnim pacijentima, proniknuvši u njihovu osobnu psihologiju. Jung smatra da je Frojd "bio dovoljno odažan da konkretnim slučajevima dopusti da govore sami o sebi". Usmjerivši svoju pažnju na napovezan govor, na zaostale dijelove sna, na paradoksalne oblike ponašanja, Frojd je otvorio prostor u kome je drugi mogao izreći svoju istinu, a da pri tome ona ne bude podvrgnuta pogrešnim pravilima tumačenja. "Možda je, na kraju krajeva, zanimljiva sva ta glasovna zbrka, koja je tek na putu da postane razgovjetan iskaz",rekao je Klodel. Bilo kako bilo, psihoanaliza se najprije okreće tom zbrkanom kazivanju.
Žak Lakan tvrdi da Frojd nikada nije izgubio smisao za tajanstveno i zagonetno."Ako bismo dopustili da tajna nestane, izmakla bi nam sama suština postupka na kome treba da je utemeljena svaka analiza" rekao je Lakan na jednom predavanju iz 1956. godine, povodom stogosišnjice rođenja bečkog Učitelja.
Frojd je saznao ne samo da su situacije u kojima se ljudi nalaze neizbježno konfliktne, već i da je čovjek, u osnovi, plijen svog djetinstva. Sve što je psihoanaliza otkrila, dobiva smisao upravo u tom beskonačnom i bananom istraživanju naše praistorije. Čim je jedna tajna rasvijetljena pojavljuje se druga još mračnija od prethodne. Iz tog opsesivnog traganja za korijenima rađa se nova mitologija. Frojd bezličnost svodi na subjekt i govor u prvom licu, duhovnost na tjelesnost, sadašnje okruženje ograničava na ono prvobitno, a moralnu i kulturnu nadogradnju ličnosti na nesvjesnu infrastrukturu psihe.
Da li ste za ili protiv Frojda?