Citat:
Flo33:
Prošle godine sam napunio 40, i odllučio da se dovedem u red. Nisam imao nekih bolesti simptomatičnih za mojih 126kg ali svejedno sam po sistematskom pregledu odlučio da je dosta.
Ja sam poslednji sistematski pregled imao na regrutaciji, pre skoro 40 godina, hehehe ... ali sam isto tako prosao kroz tu fazu. Kada sam izasao iz vojske imao sam 83, tokom studija se od stresa nagojio na 100-110, kada sam napustio Srbiju imao sam 115, kasnije sam oslabio na 88, pa se ugojio do 98, pa se ponovo vratio na 90 i tako nekoliko puta yo-yo ... da bih se nekako poslednjih godina ustalio tu negde na 90-93, kako kad.
E sad, svi se pitate kako sam oslabio. Dve stvari su tu bile presudne. Prva, sto sam dugo vremena pre toga konzumirao previse mleka i mlecnih proizvoda. Dorucak - mleko 1/4 do 1/2 litra. Rucak - jogurt kao obavezni prilog. Vecera - jogurt, sirevi itd. A onda sam jednog dana pokvario stomak tako da sam zavrsio u hitnoj. Secam se i godine - 2003, pre ravno 20 godina. Bio je novembar. Dusu sam ispovracao. Od tada mleko i jaja ne mogu skoro ni na usta da stavim. Plus, sto sam do posla i nazad isao pesice po 45 minuta u jednom smeru. I to je bilo to. Kasnije sam se opet malcice ugojio, posao mi je bio blize i vise sam radio od kuce, a tu se brsti frizider. Ali nikada vise nisam presao stotku. Najteze mi je bilo da se odreknem sira koji jeste bio neka vrsta droge, moram da priznam. Ali i to sam na kraju ostavio. I osecam se mnogo bolje!
Secer konzumiram i dalje, ali ne u kombinaciji s puterom i jajima. Torte uvek preskacem. Balkave i ostale posne poslastice su druga stvar. :-) Ali mleko i jogurte - jok. Sireve - da, to sam jeo, skoro sam se skinuo s tog zla. Jaja - jedno vreme samo za Uskrs, sada mi vise ni to ne prija.
Ali to je individualno. Svako mora da nadje za sebe to sto mu prija i to je to. I da bude umeren - znaci, da su ti input i output koliko-toliko u ravnotezi.
Citat:
Da ne bi pisao seminar, ne da mi se, ne, nisu naši pradedovi radili 30x više nego mi, jednostavno je nemoguće.
Vidi, tu bas i nisi u pravu. Nasi preci su bili vezani za selo, a seljak, cak i onaj najlenjiji, je po prirodi stvari jaci i fizicki aktivniji od bilo kog gradskog pacova. Prosto, tamo moras tu hranu da uberes (ili tovis, pa transiras) sam - nema tamo mesara da ti to isecka, radnika da ti upakuje u kutiju i kasirke da ti skenira bar kod, a ti samo da malo prcnes po sporetu i otvoris usta.
Druga stvar je i ta sto ni kanc poslovi danas nisu isto ono sto su bili pre 50 ili 100 godina. Tada se u kancelarijama setalo od stola do stola, nasi matorci su licno isli kolegama ili sefovima na noge da ih pitaju za nesto, zajednicki su sklapali projekat na papirima koje su posle slagali u one dzinovske fascikle, pa te gomile fascikli nosili daktilografkinjama na prekucavanje. Danas sedis, mejlom ti stize pitanje, na mejl odgovaras, mejlom ti stize i nalog za posao, ti radis copy/paste gotovih tekstova i slazes ih ne pomerajuci d**e sa stolice, nesto kao kodiras ili testiras opet copy/paste ... na 99% korporativnih poslova koristis samo prste i donekle mozak, neko manje, neko vise.
To sve zvuci kao zanemarljiva razlika, ali nije. Samo zamisli, recimo, svoju majku ili oca, koji su tokom radnog vremena ustajali i po 50 puta od svog radnog stola. Do sefa si isao pesice u kanc, ponekad i sa sprata na sprat, nisi ga cimao mejlom i on(a) tebe mejlom nazad. Znaci, izracunaj - 10 puta uzbrdo-nizbrdo, 50 ustajanja sa stolice, gde koristis iste misice kao i za cucnjeve. Nosili su brdo papira - opet fizikala, koristili su rucne misice. Mi koristimo samo rucne zglobove, a d**e nam fiksirano 8 sati. Ovi danasnji IT poslovi ubijaju!
Citat:
Ali nisu imali toliko obrađene hrane kao mi. Mora čovek da se pomuči da pojede nešto neobrađeno.
Apsolutno tacno! Od industrijske hrane pre 50 godina su bile razne virsle, kobaje, parizeri i na tome se sve zavrsavalo. Dve vrste keksa, jedna vrsta jogurta u radnji i to je to. Ali ono jos bitnije - voce i povrce se kupovalo na pijaci i to kada mu je vreme. Znaci, nisi mogao da imas jagode u decembru ili kajsije u februaru, nego se znao neki red. Isto je vazilo i za povrce, znalo se kada na tezge stize karfiol, kada kelj, kada kupus, a kada (u jesen) paprike. Kada se pece ajvar, a kada se pravi dzem. Zivelo se u skladu s prirodom i njenim ciklusima.
Danas smo se mi totalno otudjili od prirode.
Citat:
i da, šećer nije droga, imaš ga u voću, ma svugde, obrađeni, industrijski šećer je droga, jer ne dobiješ pored njega apsloutno ništa vredno za ogranizam.
Brazdorf je dezurni za*ebant, ne shvataj ga suvise ozbiljno ... :-) Ali ima istine u tome sto je rekao - sve sto je preterano moze, u izvesnom smislu, da postane "droga" - odnosno predmet zavisnosti.
Ali jbg, neki porok se mora imati ... medjutim, nekim porokom (npr. pusenjem) smetas i otalima, nekim drugim (npr. alkoholom) dovodis i druge u opasnost (npr. za volanom), pa ljudi s pravom gundjaju i negoduju. Ali nekim drugim stvarima stetis samo sebi samom, pa zato takve stvari nisu drustveno neprihvatljive, kriminalizovane ili marginalizovane. To da li ces ti imati secer 20 ili 4.5 - to je samo tvoja stvar. Ako ti sam sebi losim navikama upropastis zdravlje - opet samo tvoja stvar. U tome je razlika.