salec
Član broj: 6527 Poruke: 1738 *.rcub.bg.ac.yu.
|
Ekonomisti gledaju stvari dosta pojednostavljeno (otprilike kao u onom reklamnom sloganu "uzmes kredu i sve je u redu"). Uloziti novac nije dovoljan uslov za razvitak privrede. Reci tako nesto je kao tvrditi da samo treba raditi, pa ces biti bogat. U stvarnosti je to mnogo slozenije. Kapitalizam == eksponencijalni rast. Dok god ima prostora siris se. Neko propadne, super, prosiris se na "njegovo" trziste. U bilo kom datom trenutku osim u retkim kratkotrajnim prilikama koje stvore ratovi, krize ili prirodne katastrofe, ne postoje prilike za pocetak ili ukljucenje tog tipa kakav se prizeljkuje u zemljama o kojima govorimo, na veliko (tresni pare na ledinu, sagradi zgradu, kupi masine, unajmi radnike i svake godine zaradjuj n procenata vise nego prosle).
Problem nije u nedostatku kapitala koji bi bio investiran, njega ima i previse (ali bolje ne investirati nego sigurno izgubiti), nego u nedostatku potrosnje, u zasicenosti trzista, ukratko nema kome da se uzmu pare da bi se stvorio profit. Drugi problem za makroekonomiju je u tome sto produktivnost neprekidno raste, pa je realno potrebno sve manje zaposlenih (na svetu), sto sa druge strane dovodi do manjka ukupne kupovne moci (na svetu), odnosno do daljeg suzenja trzista (svetskog). Znam da ce mi neko odmah reci kako Kinezima i Indijcima raste kupovna moc zbog poslova kojim su obasuti iz citavog sveta, ali oni su konkurentni upravo zato sto su jeftina radna snaga tako da ta ukupna masa novih plata jos uvek predstavlja manje novca (trzista) nego ukupna masa plata radnika na Zapadu koji su ostali bez posla tim povodom. Prema tome, sasvim je logicno da je nezaposlenost visoka, jer ako bi istocni Evropljani dobili poslove umesto Zapadnjaka, politicari na Zapadu bi bili najureni, a ionako ima pre svega jeftinijih, a i disciplinovanijih, vrednijih i trenutno iskusnijih radnika od njih (u Kini).
I da predupredim jos jedan uobicajen odgovor, sektor usluga (obicno) ne moze da uposli toliko ljudi u jednoj ekonomiji, pogotovo ako se usluge ne izvoze u zemlje odakle se uvozi roba. Usluga za (novac, a novac za) uslugu, medjutim uvozna roba za devize, a devize ... samo od izvoza. Drugim recima, moras da budes neka zemlja od svetske vaznosti i dugotrajnog tradicionalnog ugleda da bi imao kakve usluge da izvezes (na primer bankarstvo, brokerstvo, osiguranje, PR, marketing, lobying, svetska trgovina i plasman necije robe na treca trzista gde zbog ugleda tvoje zemlje imas bolju prodju...). Reci da je to put za bivse soc. zemlje je ... cinicno, ili u najboljem slucaju streberski (gledati samo brojcane pokazatelje bez razumevanja sta ih cini takvima kakvi jesu).
Jedina sansa za "zemlje u tranziciji" jeste poprecno povezivanje, jer na zapad ne mogu nikako da se probiju, ma koliko one to zelele i ma koliko im se zapad (a narocito zapadna roba) svidjao. Istocne zemlje, odnosno firme, odnosno proizvodi, moraju da se svim silama potrude da na trzistu istoka postanu konkurentni zapadnim pandanima, a prodavanje "strateskim partnerima" (eufemizam za "bogatog megakonkurenta-internacionalca sa zapada"), osim kada je apsolutno neizbezno (dugovi, besperspektivnost, neizbezan bankrot) je visestruko stetno, jer na duzi rok (kada je ugovorom regulisano da ne sme da otpusti nikoga u prvih n godina, a inace moguce je i na kraci rok) dovodi do smanjenja zaposlenosti (sto je opravdano sa stanovista vlasnika, jeftinije je povecati proizvodne kapacitete na jednom mestu, prosirenjem postojecih, bez zaposljavanja novih radnika nego odrzavati manje rentabilne fabricice rastrkane posvuda) i monopola koji ce se, kao snezna grudva koja se kotrlja i povecava, jos vecom silinom navaliti na sledeceg jadnika.
Znaci, istocnjaci bi morali da stvaraju >>stvarna<< paritetna strateska partnerstva izmedju firmi priblizne velicine i iste ili slicne delatnosti, kako bi se odrzali i povecali zaposlenost (na primer zajednickim finansiranjem istrazivanja i razvoja ili kupovine novih tehnologija). Kao i obicno, tradicionalno pametne (nesto zapadnije) i vece (po broju stanovnika <=> ukupnoj kupovnoj moci) zemlje regiona su prve krenule da se namecu kao alternativa "dalekom zapadu". Nije mi bas sasvim jasan taj kompleks Slovenije koji cak i uspesni srpski poslovni ljudi imaju. Slovenija je MALO trziste !!! Zasto ne razmisljaju o zemljama sa kojima nismo ratovali i gde nas ne mrze unapred iz principa, Poljskoj, Rumuniji, ili cak Ukrajini, ako zele da imaju milijardi koliko sad imaju miliona? Sa Rumunijom, koja je za nas sada ovolicne ogromna zemlja i trziste, imamo fenomenalno povoljan sporazum o slobodnoj trgovini ali da li je neko pokusao nesto da investira tamo? Ne, bitno je da kukamo sto nam (zli) Slovenci ne daju da napravimo Maxi u sred Ljubljane... Sta je sa Poljskom? Tamo su nagrnuli svi sa zapada, ali mislim da oni nemaju Slovenacki refleks nipodastavanja "juznjaka", a zemlja je velika i mnogoljudna, sigurno ima mesta za jos neki trzni centar.
|