Po radovima ... sumnjam da bi ga primili na ... bilo koji univerzitet
p.s.
p.p.s.
Samoubilački kuršum „putovao” je ka njegovoj glavi dosta dugo. Bar od onog časa kada su mu pokazali fotografije obešenog dučea, prijatelja i saveznika Benita Musolinija. Tada je, očigledno, po svedočenju njegove sekretarice Traudl Junge doneo definitivnu odluku da sam okonča sopstveni život.
„Ni živ ni mrtav neću da padnem neprijatelju u ruke. Moj leš treba da bude spaljen i pepeo razvejan, saopštio je, jednog dana, uz ručak u bunkeru. I objasnio kako je najbolje pucati u usta.
Njegova ljubavnica Eva Braun, zvanično supruga dan smrti je rekla kako ona, pak, želi da bude „lep leš” i da je njen izbor – cijankalij.
Traudl Jung beleži da je to za nju bio šok. I razočarenje. Očekivala je od firera, i to mu saopštila, onakvu, junačku smrt, kakvu su mu pripisali Gebels i nacistička propagandada. Odgovorio je da više fizički ne bi bio u stanju da se bori. Njegove ruke se tresu, ne može ni pištolj da drži.
A onda je 28. aprila stigla vest koja je očigledno porazila firera. Rojters je javljao da moćni vođa esesovaca Hajnrih Himler pokušava da pregovara sa saveznicima. Besneo je kao zver u, inače, skučenom prostoru berlinskog bunkera. Hvatao ga je paničan
ov je bio dovoljan.
Umotali su leševe u ćebad i izneli iz bunkera. Nisu mogli daleko. Praštalo je sa svih strana. Položili su ih u jedan krater koji su napravile granate, poli benzinom i zapalili.
Izvršio sam najtežu naredbu, rekao je, koji minut kasnije verni firerov ađutant. Sutradan su zaista Rusi već bili pred bunkerom. Ginše se u maju 1956. vratio iz sovjetskog zarobljeništva. Gotovo svake večeri se može videti na nekoj od televizija, u mnogobrojnim emisijama o poslednjim danima nacističkog firera i njegovog rajha.
Miroslav Stojanović
links:
The Death of Hitler - The Full Story with New Evidence from Secret Russian Archives
50 godina od službene potvrde Hitlerove smrti
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 26.10.2006. u 10:02 GMT+1]