Bio sam srednjoskolac; Radio klub i Rukometni klub u Jagodini su bili
jedan pored drugog smesteni u jednom sokaku.
Mi smo svakodnevno dolazili u Radio klub, a jednom u par nedelja smo
sretali nekog lika iz Rukometnog kluba koji je dolazio autom.
Jednom dodjemo u Radio klub i na mestu gde on parkira auto nadjemo
providnu kesu punu nekih papira. Pogledamo unutra, ono vozacka,
saobracajna, ovlascenje, polisa i jos neki drugi papiri. Sa vozacke
prepoznamo tog lika iz Rukometnog kluba. KAko ne bismo cekali 10 dana
da vidimo coveka, mi resimo da to predamo policiji, koja je nekih 100m
udaljena.
Ispricamo dezurnom sta se desilo, on kaze OK, uzme kesu i zahvali nam
se i mi krenemo, kad iskoci neki pajser (oficir, mislim, jer se i
dezurni prepao) i poce sve da nas napusava, zajedno sa dezurnim: "Pa
kako to pustas momke, zasto im nisi uzeo podatke, pa zamisli da je u
kesi bilo para, droge, a oni to uzeli pa doneli samo ovo, dajte momci
licne karte" mi kazemo da nismo punoletni, on kaze "E to cemo
proveriti" i povede nas u neku prostoriju, dok jedan drugar ne rece da
smo mi radioamateri, clanovi radio kluba ciji je predsednik inace
javni tuzilac i na pomen njegovog prezimena, covek krenu sa
izvinjenjima, i samo sto nije poceo da nam ljubi ruke...
ccc... bruka :-(
Od tada nadjeno vracam licno vlasniku (ako uspem da ga nadjem ;-) )
--
ES is the bes' ! ;)