Vojni stručnjaci navode da se u municiji koju su američke i britanske snage koristile u Iraku nalazilo od 300 grama do čak sedam tona osiromašenog uranijuma. Ipak veruje se da je na Irak ovog proleća bačeno ukupno preko 2.000 tona osiromašenog uranijuma. Poređenja radi, tokom prethodnog rata s Irakom 1991. godine na tu zemlju je palo 940.000 projektila, odnosno "samo" 283 tone osiromašenog uranijuma.
Toksičnost osiromašenog uranijuma proučava se već pola veka, a da još uvek ima oprečnih mišljenja stručnjaka o njegovoj štetnosti.
Šta je to?
Šta je, zapravo, osiromašeni uranijum? To je proizvod dobijen preradom iskopane rude uranijuma. Većina radioaktivnih izotopa vadi se iz rude da bi se upotrebili za nuklearno oružje i atomske elektrane. Ono što ostane je manje radioaktivni izotop 238, odnosno osiromašeni uranijum. Gotovo je dva puta gušći od olova i zapaljiv je pri udaru, što ga čini krajnje efektivnim u probijanju oklopa.
Vojni stručnjaci su početkom sedamdesetih godina počeli da ugrađuju osiromašeni uranijum u zrna i vrhove konvencionalnih, nenuklearnih projektila, granata i metaka. Svaki projektil ima oko 350 grama osiromašenog uranijuma, i taj deo oružja se zove "penetrator". Kada uranijumski "penetrator" pogodi tenk, "penetrator" i oklop delimično omekšaju pod pritiskom. Prema plastičnom opisu koji dolazi iz Pentagona, projektil s osiromašenim uranijumom prolazi kroz tenk kao "zagrejan nož kroz puter".
O razmerama opasnosti koju predstavlja osiromašeni uranijum ima nesuglasica. Ali stručnjaci se slažu u tome da se svaki otrovni i radiološki rizik uvećava zbog osobine osiromašenog uranijuma da se pri udaru razveje u finu prašinu koja dugo ostaje u prirodi ili telu.
"Samo jedna jedina čestica osiromašenog uranijuma u limfnim čvorovima može da razori ceo imunološki sistem", izjavio je doktor Rodžer Kogil na londonskoj konferenciji posvećenoj vezi osiromašenog uranijuma i kanceroznih oboljenja u Iraku.
A gde smo mi?
Priče da je Nato koristio oružje s osiromašenim uranijumom prilikom bombardovanja Jugoslavije pojavile su se u javnosti samo nekoliko dana od otpočinjanja rata, ali su ovakve informacije na Zapadu tretirane kao "propaganda Beograda". Međutim, kada je utvrđeno da je na desetine vojnika Kfora koji su služili na Kosovu obolelo od leukemije i drugih oblika raka.
Predstavnici Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu čovekove okoline posetili su jedanaest mesta koja su najvećim delom pod kontrolom italijanskog i nemačkog kontingenta na Kosmetu. Od tih jedanaest, povišenu radijaciju zabeležili su na osam mesta, a činjenica je i da četiri godine od završetka bombardovanja, na terenu još možete pronaći delove radioaktivne municije.