Citat:
Nemanja Jakovljevic:
Neko je spominjao legitimisanje konduktera ako me mrzi da vadim markicu ili sta vec.
E tako ja u krcatoj 83-jci, dolazi kod mene kondukter i razgovor krece
- Markica!
- Da vidim markicu!
- Da vidim vasu legitimaciju!
- Nedam!
- Nedam ja markicu!
- Onda kupi kartu!
- Prvo vi meni lepo legitimaciju da vidim ja ko ste vi, jer lepo na markici pise da samo ovlascena lica imaju pravo da mi traze markicu.
- Ne interesuje me, plati kartu ili pokazi markicu.
- Da vidim ja vasu legitimaciju.
- Ili pokazi, ili kupi kartu ili se gubi iz autobusa.....
i ja tu popustim, jer ipak pun bus ljudi, pa da su zaustavili bus zbog mene..... najebo bih (ovo bilo tamo negde decembar-januar), par puta sam istoj kondukterki trazio legitimaciju i nije htela da da.....
Sledeci put kad bude malo prazniji bus a ona meni bude trazila markicu.... ima sve po spisku da joj trazim...
Inace jel zna neko jel ima mozda u nekom sluzbenom glasniku sta smeju kondukteri da rade a sta ne smeju (cisto bih nosio kopiju sa sobom ako zatreba...)
Hahahahaha... ala je neko smotaaaan :-P
Pre par godina dok sam ja to radio, to je teklo otprilike ovako:
— Karte — viče neka osoba u autobusu
— Imam markicu — vičem ja čisto da bih se pohvalio ljudima oko mene
— Da vidim
— Nema problema, samo da vidim vašu identifikaciju
— Ko si ti da mi to tražiš?
— Upravo to: ko si ti da mi tražiš markicu?
— Misliš da bih ja ovako nosila pare i naplaćivala karte da nisam kondukter?
— Ne znam...
Priključuje se neki lik (uzgred, za glavu manji od mene ;-)
— Ima li nekih problema?
— Ne, nikakvih problema — odgovaram
— Ja sam kolega, pa... — obraća se njoj, pa mene pita — Da li
stvarno imaš markicu?
— Da,
stvarno
I to je to. Ona se njemu zahvali, i ode dalje gunđajući „nekultura“, a jedan dedica priča „tako i treba“ (svi znamo ko je glas morala u autobusu: matorci ;-) Ako ćemo istinu, sledeći put mi nije tražila da vidi markicu iako i dalje svima ostalima jeste... Ljudi stvarno nikad neće naučiti ;-)
Ono što je zanimljivo je da su probleme te vrste
jedino pravile žene (da li problem autoriteta, šta li), dok muškarci ili nikad ne traže markicu, ili uredno pokažu legitimaciju uz jedno „nema problema, samo trenutak“.
I da, najčešće su kondukterke malo starije (cca 30–50 god ;-)), pa onaj scenario otpada.
Usput, da se zna: niko nije kondukter dok ne dokaže da je kondukter. Znači, ti si nekom slučajnom prolazniku pokazivao markicu, i to je veoma zanimljiva pojava. :P
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.