Pravnickim recnikom receno, dodeljivanje drustvenih stanova bio je
aleatoran posao, odnosno posao sa neizvesnim ishodom jer su uplate u fond izgradnje bile obavezne, a nisu svi dobili stan. Koliko se secam prica mojih roditelja, postojale su dve vrste fondova stambene izgradnje:
- fondovi na nivou drustveno-politickih zajednica (DPZ): opstina, pokrajina, republika, federacije, JNA, SKJ, SSOJ, SSRN, SUBNOR itd.
i
- fondovi unutar svake organizacije udruzenog rada (OUR - kako se tada nazivalo drustveno preduzece).
Oni prvi fondovi punili su se slicno nacinu na koji se i dan danas puni drzavni fond penzijsko-invalidskog osiguranja - obaveznim doprinosima na LD (zarade) radnika. Svrha Fonda PIO bila je i jeste
medjugeneracijska solidarnost kojom radno sposobni izdrzavaju radno nesposobne (zbog starosti ili invaliditeta). Svrha stambenih fondova DPZ je bila
solidarnost prema osobama sa neresenim stambenim pitanjem.
Stambeni fondovi na nivou OUR-a punili su se po osnovu pseudo-dobrovoljnog izdvajanja radnika (cik probaj da glasas protiv) za te namene i po osnovu prenosa sredstava iz prihoda OUR-a.
Tako je, na primer, zaposleni koji je bio clan SKJ, SSRN i Saveza Sindikata izdvajao na ime svakog tog clanstva po nesto sredstava, plus dodatni novac na racun stambenog fonda OUR-a u kojem radi.
Oni koji tvrde da u tom sistemu nije bilo mahinacija su ili budale ili naivni ili zlonamerni! Tacno se znalo sta treba da se uradi kako bi se dobio ne samo stan, vec dobar stan. Mito, rodjacka, zavicajna, partijska ili kumovska veza, lazni ugovori, lazno prikazivanje cinjenicnog stanja (slucaj Surda) itd. Zato je i promovisana akcija "Imas kucu - vrati stan", upravo zbog toliko ucestalih mahinacija da ni partijska propaganda nije mogla to vise da krije.
Istina je i da su mnogi bez ikakve "shtele" dobili stan. Moj stric je radio u jednom industrijskom gigantu, nije bio nikakav clan partije niti muvao, pa je dobio stan od 55 kvm u Sremskoj Mitrovici. I mnogi drugi su dobili i tu se zaista nema sta prigovoriti - u tom pogledu je tadasnje jugoslovensko drustvo zaista bilo solidaristicko.
U SFRJ su se gradile stotine hiljada stanova koji su i danas vrlo cesto boljeg kvaliteta od ovih koje danas grade "biznismeni" i "ugledni preduzimaci". Razlog intenziteta gradnje je bio taj sto je bilo dosta para u opticaju koje su bile namenjene tome, a razlog visokog kvaliteta gradnje je bio manji intenzitet zloupotreba. Veljinim recnikom receno, kraduckalo se (i onda su "majstori" krali pesak, armaturu i cement), ali se nije organizovalo zakidalo na materijalu kako bi se ekstremno smanjili troskovi izgradnje kao danas. Tada je imovina bila svacija (i nicija) pa se nije ni stedelo na materijalu, danas vlasnici kapitala itekako gledaju da ustede svaki dinar i gde bi trebalo i gde se ne bi smelo.
Da li je "onaj" sistem bio dobar? Pa, bio je dobro zamisljen, ali (kao i citava Titova SFRJ) ekonomski neodrziv na duge staze i prepun rupa koje su dusu dale za muljanje...
Da li je "ovaj" sistem dobar? Zamisljen je potpuno drugacije - bez ikakvih elemenata solidarnosti i na golom interesu vlasnika kapitala (zemljista, preduzimaca, izvodjaca, trgovaca/agenata, banaka). U
normalnim okolnostima on
prosecnom coveku omogucava da dodje do
prosecne nekretnine za
prosecan period vremena. U srpskim (ili srbijanskim) okolnostima, on je zakonski (ne)regulisana otimacina.
Koji je sistem bolji? Nemam pojma. Znam da je onaj prvi odavno mrtav, a da ovaj drugi zivim. Mrtve stvari prepustam zaboravu ili patolozima, sa zivima se borim.
The Time is Near!