Citat:
a1200: @salec
Pa, dobro sta predlazes... da ako ja nezelim u vojsku, oni trebaju na silu da me odvuku, i prebijaju/maltretiraju dok ne pocnem da slusam naredjenja?! jel' to resenje velike i mocne armije?
Ajde ne drami... vuces me za jezik, a zaista ti ne mislim nikakvo zlo. Samo izlazem ono sto mi se cini da stoji "na drugom tasu terazija", jer rasprava u kojoj se svi slazemo obicno ne izrodi nikakvo resenje koje bi prezivelo kritiku izvan naseg kruga.
Citat:
Mislim ne kapiram celu stvar - jer postoji neka psihicka procena regruta?!? NE, koga briga za to... bitno je (baki) da ti odes u kasarnu, a odatle ces da se zalis koliko god hoces!... a "gvozdena pesnica" ove zemlje ce vec napraviti coveka od tebe ...smesno
Ustvari, postoji. Medjutim, ako nemas nikakvu istoriju dusevne bolesti u zdravstvenom kartonu, psihijatar u regrutnom centru ce samo probati da te na brzinu isprovocira da vidi da li si stabilan. Nemaju oni (ni tvog, uostalom) vremena da te ostave na posmatranju kao u Lazi da bi uocili da li nesto nije u redu, pogotovo ako nemaju razloga da sumnjaju.
Citat:
Ako je rec o obuci u slucaju rata -> zasto se ne organizuje obuka u opstinama ili najblizim kasarnama subotom i nedeljom (?), dok za to isto vreme profesionalna vojska cuva granicu. Pa ako izbije rat, svi znaju da koriste oruzije - a u mirnodopskom stanju nemoraju da hrane gomilu vojnika, trose novac i sto je najgore njihovo vreme (za koje ih iskreno boli k****).
To je dobra ideja (prvi je o tome javno govorio Kapetan Dragan), mada izgubljeno vreme nije manje, samo je razmazano. Osim toga motivacija "povremenih" vojnika je mnogo niza, to zna svako ko je za vreme odsluzenja v.roka video rezerviste u svojoj kasarni. Oni nemaju ama bas nikakav motiv da saradjuju, za raziku od obicne vojske (a i to samo delimicno) koja je stalno na rezimu "sargarepe" - nadanja skracenju, odsustvu i slicnom, jer "stap", koji si implicirao na pocetku posta kao sredstvo disciplinovanja jednostavno nije zakonit. Plata je suvise ... zanemarljiva da bi mogli da uvedu novcane kazne i sve sto mogu (legalno) da ti urade za neposlusnost i slicne sitnije prekrsaje je vojnicki pritvor, sto nije mnogo gore od pozicije koju vojnik inace ima, cak moze da znaci odmor od redovnih duznosti. Obratite paznju, sa ukidanjem vojnih sudova, postaje moguce efikasno freakovanje vojske! U moje vreme, nije postojao nacin da se boris protiv sistema, jer je sve bilo njihovo...
Citat:
Moj ortak, koji je skoro sluzio, je ispalio 7 (slovima SEDAM) metaka za vreme cele obuke ???? pa sta je to - smejurija. Vojska "nema para" da ishrani regrute pa ih salje kuci u grupama - rotira ih... i jos milion stvari
Pa to i ja kazem - nema para, a hteli bismo da uvedemo profesionalnu vojsku koja zahteva (ne zahteva, ali da bi nekog privoleli... gadan je to posao da bi ga neko radio iz ljubavi, a ako takvi i postoje, bolje je drzati ih dalje od naoruzanja! ) da bude natprosecno placena, plus da ne pricamo o onom vecem delu troskova - pristojno oruzje, municija, oprema... Vrlo brzo bi svi (koji su iznad ugrozenog godista potencijalnih regruta) poceli da piste kako im je prevelik porez...
Citat:
Balša: Potencijalna pretnja je stvar percepcije. Kako ćeš je promeniti bez uklanjanja ljudi iz vojnog vrha koji su čitavu karijeru na njoj izgradili? Bez te pretnje nema razloga za njihovo postojanje. "Neprijatelj vreba!" "Ništa nas ne sme iznenaditi!" Itd. Sećaš se?
Secam se, ali to su parole za (pretpostavljeno glupe) mase, koje sluze da im pruze vecu motivaciju, dajuci beskonacan znacaj (i psihicku nagradu za obavljanje) sitnim vezbovnim zadacima koji su im dati, a koji su korisni i ipak treba da se urade. Oni na vrhu znaju da u mirnodopskom stanju nema i ne sme da ima tajni izmedju potencijalnih neprijatelja, jer je bitno pokazati poverenje i postenje. Ipak, na najnizem nivou, forsira se kripticna "bezbednosna kultura" kako bi se impresionirali eventualni strani obavestajci (ciji cilj istrazivanja nisu strateski podaci, nego upravo provera obucenosti i stanja svesti prosecnih vojnika). U ratu, medjutim, bezbednosna kultura jeste znacajna (i spasava zivote), a stice se uvezbavanjem u miru.
Procena pretnje je stvar analize dostupnih podataka o snazi susednih vojski. Njihovo deklarisano raspolozenje se ne uzima kao znacajan faktor (svako tvrdi da mu je mir iznad svega), jer njihova brojnost, taktika i struktura odrazavaju njihove potencijalne planove i raspolozenja. Suprotno sada uvrezenom misljenju, to je vise matematika ili sah nego politika... osim kada diplomatija napravi iskorak i sklope se trajniji saveznicki i saradnicki aranzmani pa se vojni potencijali istovremeno i sporazumno smanje, pa cak i tada stvari zavise (npr. NATO: Grcka - Turska).
U Alien vs. Predator sam cuo recenicu (odgovor na pitanje "Sta ce ti pistolj, kad ovde nista ne zivi?"): "Bolje je da ga imam a da mi ne treba, nego da mi zatreba a da ga nemam." Slicnom logikom se i drzave rukovode u odredjivanju politike odbrane.
Kod nas postoji problem sto nemamo civilne strucnjake za pitanja politike odbrane, tako da vojska sama sebi odredjuje sve, a mi mozemo da joj verujemo ili ne verujemo. Mozda je tako kako kazes, a mozda i nije. Dok ne dobijemo prve civile (ali koji nisu prosli vojnu karijeru i prema tome nisu pristrasni) doktore vojnih nauka, koji ce raditi nezavisne analize ciji rezultati mogu da se uporede sa onim koje rade generali, necemo ni znati.