Izgleda da je potrebno osvežavanje memorije glede načina na koji je MS stekao monopol. I "blagodeti" koje je taj monopol doneo korisnicima.
Pre „Microsofta” softver se nije puštao u prodaju sa bagovima. Potrošači nisu ni znali za „Alfa” i „Beta” verzije, a nove verzije su izlazile tek kada su programeri mislili da su spremne. Tehnička pomoć bila je besplatna i dostupna 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji, a telefonski poziv je išao na račun prodavca, a ne kupca. Na pozive su odgovarali inženjeri, često i sami autori programa, koji su mogli bez razmišljanja da daju tačne odgovore na sva moguća pitanja korisnika.
U „Microsoftu” marketing odlučuje kada će novi softver izaći, na osnovu ispitivanja tržišta, bez obzira da li su programeri spremni ili ne. Umesto osmišljenog i konzistentnog koda, pakuju se komadi nepovezanog koda koji su na brzinu pisali različiti timovi programera koji se međusobno čak i ne poznaju. Milioni linija koda se dupliraju, jer svako u svoj deo upisuje sve funkcionalnosti. Često se delovi programa međusobno „ne prepoznaju” i mnoge se funkcije u poslednjem momentu izbacuju iz finalnog proizvoda. Ukoliko se to pokaže nemogućim, dolazi do odlaganja izdavanja proizvoda. Ponekad marketing toliko „napumpa” proizvod u javnosti, da odlaganje i izbacivanje neispravnih funkcija nije moguće, i tako se defektan proizvod svesno pušta u promet. Zbog ovoga u velikim američkim korporacijama, koje imaju na hiljade licenci za pojedine „Microsoftove” proizvode, važi pravilo da se novi softver nikada ne ugrađuje dok „Microsoft” ne izbaci bar servisni paket 1.
U težnji da što više smanji troškove, „Microsoft” uvodi praksu da je tehnička pomoć dostupna samo radnim danom u radno vreme. Kod nekih proizvoda ta pomoć je besplatna samo u prvih 30 dana i samo za instalaciju. Kod većine, pomoć se plaća od samog početka, često više nego što košta sam proizvod. Na pozive odgovaraju slabo plaćene, poluobaveštene sekretarice, koje odgovaraju na pitanja ne iz ličnog iskustva, već gledajući u ekspertni sistem, koji obično nema potreban odgovor. Doći do pravog sistem-inženjera gotovo je nemoguće.
Skraćivanjem roka izbacivanja novih proizvoda i ukidanjem stručne tehničke pomoći, „Microsoft” je uspeo da bitno smanji troškove proizvodnje. S druge strane, ubrzavanjem izdavanja novih verzija obezbedio je da ukupan prihod na određeni vremenski period ostane isti. Umesto da izbaci jednu gotovu verziju svake tri godine i proda je za 300 dolara, „Microsoft” izbacuje polugotove proizvode svake godine za po 100 dolara.
Proizvođači opreme morali su čak da pristanu da ne ugrađuju konkurentske proizvode ukoliko su želeli da ugrađuju Windows.
Mlade firme koje bi se pojavile sa revolucionarnim proizvodima ubrzo bi bile kupljene od „Microsofta”, ili bi „Microsoft” kupio njihove programere i ubrzo izašao na tržište sa konkurentskim, jeftinijim proizvodom, ili bi ugradio jednaku funkcionalnost u sledeću verziju samog operativnog sistema.
http://www.sk.rs/1998/11/skus01.html
Ja na jednoj virtuelnoj mašini teram ReactOS i čekam dan kada ću moći da ga koristim kao osnovni OS. Ovaj spyware može da ide samo na virtuelnu mašinu bez internet konekcije.