salec
Član broj: 6527 Poruke: 1738 *.rcub.bg.ac.yu.
|
OK, da ne tupimo vise, jasno je da je (skoro) nemoguce zaraditi od OSS istim modelom poslovanja kao za proprietary softver. Sa druge strane, sve je teze zaraditi i od njega, zbog piraterije, koja se, iako smatrana za anomaliju, ne moze zanemariti, niti se moze ugusiti. Jednostavno, kompletna digitalna tehnika je zamisljena tako da omoguci kopiranje ("regeneraciju") sadrzaja. OSS je jedan od prvih pokusaja da se pronadje nacin da se izadje na kraj sa takvim stanjem stvari, uzimajuci realnosti u obzir:
1) Ljudi ce ionako razbiti sve zastite i kopirati tvoj softver, mozes da se ljutis koliko hoces i da placas zakonodavce koliko hoces, ali cinjenica je da je sadasnji model manjkav i nesprovodiv.
2) Kad platis licencu za koriscenje softvera, ti ustvari nemas ama bas nikakve garancije (v. bilo koji EULA ili disklejmer). Dao si pare na poverenje. Ako se odlucis za OSS, uvek imas izlaz (koji ponekad moze biti veoma daleko, ali je bar otvoren).
3) Kad god negde postoji stvarna potreba, postoji i briga, to jest podrska. Ako si napisao nesto vredno i potrebno i ostao na vodecoj poziciji kao najkompetentniji za dalji razvoj i odrzavanje istog, ozbiljni korisnici kojima nesto zavisi od tvoje kreacije ce te rado podrzati, jer je to investicija u osiguranje njihovih sopstvenih poslova. Naravno da si zamenjiv! U slucaju neceg nedajboze, neko ce preuzeti dalji rad. Ali, dok god si najpozvaniji da o njemu brines, trebalo bi da si OK.
4) U OSS svetu je konkurencija mnogo zesca nego u proprietary. To sto mnogi propadaju znaci jednostavno da nisu najbolji ili dovoljno dobri ili posebni. Ali, poneko uvek ostane na vrhu ili se povremeno vraca na vrh. Nasa poslovica kaze "od stare slave se ne zivi" i "nema 'leba bez motike". Softverska i uopste industrija informacije pokusava da negira onu prvu jednostavnu istinu, a sto se tice one druge, ona u prevodu znaci da, u stacionarnom stanju (uz uravnotezujucu konkurenciju), niko nece da plati nesto sto je relativno lako postici. Svako unapredjenje produktivnosti plasira se kao oslobodjenje od teskog rada, ali ekonomija uvek vrati "radometar" u crveni deo skale, jednostavnim principom spojenih sudova. Tokom jednog istorijskog perioda, proizvodnja informacije (i programa) je smatrana za posao koji je tezak i sa manjkom potencijalne radne snage. Svedoci smo (mucnog) kraja te epohe. Uskoro ce stici glavni deo talasa jedne generacije koja ce praviti video i muzicku produkciju kao sto danasnja generacija sprema sebi hranu, sastavlja svoje konfiguracije ili ih moduje, pravi namestaj od plocastih materijala ili popravlja sitne kvarove. Navike zabave i uopste potrosnje "sadrzaja" ce se veoma promeniti. Investitorska lova ce se premestiti negde gde ce moci da proda nesto sto ce toj generaciji trebati, a mislim da informativni sadrzaj nece biti to nesto. Oni ce ga mahom sami sebi praviti, ili placati sledecem do sebe sitnu lovu da im to ucini, jer je nesto bolji u tome. Naravno, iz cele te price ispliva(va)ce stvarni talenti, mnogo brojniji ili mnogo veci nego sada poznati (Heh, jos nikad se omasovljenje neceg nije zavrsilo bez uspostavljanja nove hijerarhije najboljih). Verujem da ce oni dospevati u pricu o profijima iz tacke 3).
|